Ja bih željela postati sestra, ali ne znam kako... Možete li mi reći koju upisati srednju ili to i nije toliko bitno? Trebam li porazgovarati o tome s našim svećenikom? Kako objasniti to roditeljima, jer moji svi misle da se ja šalim pa me zezaju... Gdje ići poslije srednje? Kako se polažu zavjeti? Zahvaljujem na odgovoru...
Poštovana! Postati redovnicom nije tako teško ako te Gospodin poziva i ako imaš prilike čuti i vidjeti što to znači biti redovnicom i kako redovnice žive. Uostalom, autentični poziv već govori srcu kako se na to pripremati. U tome nije najvažnije koju školu upisati i što poslije nje. Odabereš školu za koju si nadarena. Hoćeš li poslije nje studirati ili ne to ovisi o tvojoj spremnosti. Dobro je da imaš duhovnika i ako si odabrala Red ili Družbu ili Institut posvećenog života koji te sada privlači, dobro je da se povežeš i sa sestrom koja radi s mladima, napose s djevojkama koje se zanimaju za takav način života. Kroz susrete, molitvu i sakramentalni život ti ćeš sve dublje upoznavati sebe, svoj poziv i stjecati spremnost da razlučuješ čemu ćeš davati prednost. Prirodno je da tvoji roditelji i okolina to ne razumiju i zbog tvoje mladosti misle da se šališ. Vrijeme će pokazati, i nemoj se iznenaditi ako tvoja konačna odluka da postaneš redovnicom prouzroči tvojima bol. Ako se opredijeliš za ulazak u neki samostan, najprije će proći nekoliko godina razmišljanja, učenja, a tek onda polaganje privremenih, pa vječnih zavjeta. Dobro je da odeš na neko slavlje polaganja zavjeta ili to možeš vidjeti i na internetu. No važno je znati da taj veliki, lijepi i odgovorni čin pretpostavlja našu vjernost u malim stvarima: u školskim obvezama, u kućnim poslovima, u međusobnim odnosima, u rastu u vjeri, nadi i ljubavi. Prema tome i mi u samostanu prosuđujemo hoćemo li kandidatkinju pripustiti zavjetovanju ili ne, jer njezina djela govore je li to osoba odgovorna, vjerna, staložena. A sve ljudske slabosti koje ona otkriva na sebi i mi kao zajednica otkrivamo i u njoj i u sebi, predajemo Gospodinu koji tako veliko blago stavlja u naše krhke posude. Zato je redovnica biće zahvalno i ponizno. Drago mi je da misliš o velikim i bitnim stvarima. Ustraj u tome, moli i sve više upoznaj Isusa i susreći ga u sakramentima ispovijedi i pričesti.