Hvaljen Isus i Marija! Bog je uvijek bio blizu meni, ali ja nisam dovoljno bila jaka da ga upoznam. Upoznala sam ga kada sam se razboljela i rodila treće dijete djevojčicu. Odmah poslije poroda i moja obitelj sada ide putem Božjim, ali sinovi od 20 i 17 godina se bore, jer kada izađu u grad slabi su i povodljivi. Kako da im pomognem? Hvala.
Poštovana, lijepo je što priznajete da Vam je Bog uvijek bio blizu. Mi smo oni koji se udaljujemo i okrećemo leđa. Bolest, u kojoj ste upoznali Gospodina, kako sami kažete, bila je milosni dar. Ono što ste Vi iskusili možete prenijeti drugima samo promjenom svojega života. To ponajprije djeluje na one koji Vas dobro poznaju otprije, a tek onda riječi. Vaši sinovi ne mogu shvatiti promjenu u Vama, jer su odrastali u drugačijem ozračju u kojemu ste ih prije odgajali. Možda su i zbunjeni Vašim životom koji je, pretpostavljam, sada radikalniji u vjeri i djelima iz vjere. Oni trebaju doživjeti vlastito iskustvo Boga. Kao što je Gospodin bio strpljiv s Vama, tako sada i Vi budite strpljivi s njima. I znajte da Vaša ljubav prema njima nije nipošto veća od Božje koja će i njih dotaknuti. Predajte ih Gospodinu, jer oni i pripadaju njemu, jer u pretjeranoj brizi za druge (pogotovo one koji su već odrasli i razumni) može biti dosta sebičnosti. Molite za njih i budite uvijek blizu kao majka. U brizi za njih nemojte zanemariti onaj milosni život koji je u Vama proključao. Rastite u vjeri u Boga živoga, istinitoga, koji je Život i koji je Ljubav. I mi ćemo Vas podržati svojom molitvom. Mir i Dobro!