Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s. M. Berislava Grabovac Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica kod Zaprešića
"Sveti Vinko Paulski veliki apostol kršćanske ljubavi, osnovao je u Parizu u 17. stoljeću zajedno s Lujzom de Marillac, družbu Kćeri kršćanske ljubavi koja je preuzela skrb za ljude s ruba društva – za napuštenu djecu, siromahe, bolesne, stare, zatočene. Kako se njihov broj neprestano povećavao, njihova se djelatnost počela širiti i izvan granica Francuske – po Europi i svijetu. Danas je stablo Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog najbrojnija redovnička zajednica na svijetu, s mnogo svojih ogranaka, od kojih jedan zasađen i u Hrvatskoj."
Pitaj redovnicu
Družba sestara Presvetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić Kuća matica "Nazaret", Rijeka
"Karizma Družbe sestara Presvetog Srca Isusova je karizma utemeljiteljice te Družbe službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. U imenu Družbe iščitava se njezin duh i identitet. Sestre Presvetog Srca Isusova su pozvane ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega te svojim predanjem, molitvom i apostolskom djelatnošću u duhu naknade i zadovoljštine pridonositi rastu kraljevstva Božjega na zemlji i spasenju svih ljudi (usp. Konstitucije II/6). Družba sestara Presvetog Srca Isusova je aktivna apostolska redovnička zajednica karitativnog usmjerenja."
Pitaj redovnicu
Red bosonogih karmelićanki s. Marija Petra Fišter Samostan Karmel, Marija Bistrica
"Sv. Pismo veliča ljepotu Karmela gdje je prorok Ilija branio čistoću vjere Izraelove u živoga Boga. U 12. stoljeću ondje su se sklonili neki pustinjaci, kasnije su osnovali Red za provođenje kontemplativnog života pod zaštitom svete Bogorodice Marije. Redovnici su se preselili u Europu i tu nastavili život po karmelskom Pravilu prilagodivši ga tamošnjim prilikama i popustili su u strogosti koja je bila na počecima Reda. U 15. stoljeću osnivaju se i ženski karmelićanski samostani. Red je u 16. stoljeću obnovila sv. Terezija Avilska i dala novi zamah svojom molitvenom karizmom osobito obnovljenoj grani Reda.
Hrvatske karmelićanke i karmelićani pripadaju terezijanskoj grani Reda. Sv. Tereziju Avilsku smatraju obnoviteljicom i utemeljiteljicom Reda bosonogih karmelićana (OCD), kao uostalom i cijela grana Reda."
Pitaj redovnicu
Red sv. Klare s. M. Tarzicija Čičmak Samostan sv. Klare, Zagreb
"Sveta Klara Asiška je u 13. stoljeću pod vodstvom i po nadahnuću sv. Franje Asiškoga utemeljila jedan od najstarijih Redova. Red sv. Klare počiva na čvrstim temeljima Svetoga pisma, liturgije te crkvene i franjevačke predaje što klarisama jamči vjerodostojnost njihova svjedočenja u Crkvi i svijetu. Izraz tog unutarnjeg, duhovnog života, vidljivi je znak svjedočenja a riječ je o njihovom redovničkom odijelu, grbu Reda i franjevačkom znaku Tau koji je simbol povezanosti Isusa Krista i čovjeka."
Pitaj redovnicu
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

s. Marija Petra Fišter

nedjelja, 22. veljače 2015.

Problem u duhovnom životu

Hvaljen Isus i Marija! Imam 17 godina. Odmalena sam počela osjećati želju da postanem redovnica, no s vremenom sam u sebi zatomila glas koji me na to pozivao. Ipak, pokušavala sam posvetiti život Bogu što je više moguće. U ranom djetinjstvu imala sam dovoljno vremena za molitvu i razgovor s Bogom u tišini, jer sam Mu se tada osjećala najbliže. I opet se u meni javljala želja za odlaskom u samostan. No kako sam rasla, nisam imala vremena za Boga koliko i prije, a to me počelo mučiti. Ponovno mi se javljala želja za redovničkim životom. Kako sam odlučila vjerovati u to da imam poziv, i odazvati mu se, uslijedilo je vrijeme praznine i osjećaja Božje odsutnosti. Najbolje bih ga mogla opisati kao duhovnu suhoću i sumnje. U molitvi nisam imala potpunog mira, ni na Svetoj Misi, a bogohulne misli, psovke i sve nečisto što sam čula i vidjela, dolazilo mi je u misli. Čim bih se željela povući u razgovor s Njim, to je postajalo teško, kao da mi nešto to ne dopušta. Pružila mi se prilika da provedem nekoliko dana u Karmelu Božanskog Srca Isusova, što sam doista dugo željela. No odlučila sam si uskratiti to zadovoljstvo, jer sam smatrala da sam pogriješila glede svog poziva i htjela sam ga na neki način iskušati. Sad mi je doista žao zbog toga. Jesam li pogriješila? K.G.

Foto: mocad.ch

Predraga djevojko, hvaljen Isus i Marija!

Uvijek ostajem zadivljena nad tajnom Božje ljubavi koja se očituje u dušama ljudi, a u tvom slučaju, još u djetetu. Iz tvog se pisma daje iščitati da imaš sve znakove Božjeg poziva, jer takvu misao, želju, ideju mi ne možemo imati sami po sebi, nego to je djelo Duha Svetoga. Tako nam je duhovni poziv, redovnički i svećenički, tumačio blagopokojni biskup Ivan Prenđa. One misli  (bogohulne i psovke) koje su ti dolazile bile su na neki način kušnja u vrijeme tvog odrastanja – tipične za pubertet. Ne vidim ništa loše u tome da odeš na duhovnu obnovu u samostan, da nađeš svećenika od povjerenja s kojim ćeš moći o svemu tome otvoreno razgovarati i koji će te moći pratiti i usmjeriti na tvom duhovnom putovanju. Teško mi sami možemo biti suci i procjenitelji svoje stvarnosti, u ovom slučaju poziva, i tu su nam neminovno potrebni drugi. Svećenik ne može umjesto tebe odlučiti da li ćeš ići u samostan ili ne, ali kao osoba sa strane može jasnije vidjeti tvoju situaciji. Budi sretna ako si pozvana i što si to prepoznala tako rano, jer mnogi se s tim muče jako dugo i ne mogu otkriti što to Bog namjerava s njihovim životom. Želim ti svu sreću radosnog Božjeg djeteta! Hrabro, pođi u miru u život! Bog te blagoslovio!

"Ništa neka te ne straši,

ništa uznemiruje.

Sve prolazi.

Samo Bog ostaje isti.

Tko je strpljiv sve postiže.

Tko ima Boga ima sve.

Samo Bog je dosta."

(sv. Terezija Avilska)

Da biste komentirali, prijavite se.