Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s. M. Berislava Grabovac Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica kod Zaprešića
"Sveti Vinko Paulski veliki apostol kršćanske ljubavi, osnovao je u Parizu u 17. stoljeću zajedno s Lujzom de Marillac, družbu Kćeri kršćanske ljubavi koja je preuzela skrb za ljude s ruba društva – za napuštenu djecu, siromahe, bolesne, stare, zatočene. Kako se njihov broj neprestano povećavao, njihova se djelatnost počela širiti i izvan granica Francuske – po Europi i svijetu. Danas je stablo Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog najbrojnija redovnička zajednica na svijetu, s mnogo svojih ogranaka, od kojih jedan zasađen i u Hrvatskoj."
Pitaj redovnicu
Družba sestara Presvetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić Kuća matica "Nazaret", Rijeka
"Karizma Družbe sestara Presvetog Srca Isusova je karizma utemeljiteljice te Družbe službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. U imenu Družbe iščitava se njezin duh i identitet. Sestre Presvetog Srca Isusova su pozvane ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega te svojim predanjem, molitvom i apostolskom djelatnošću u duhu naknade i zadovoljštine pridonositi rastu kraljevstva Božjega na zemlji i spasenju svih ljudi (usp. Konstitucije II/6). Družba sestara Presvetog Srca Isusova je aktivna apostolska redovnička zajednica karitativnog usmjerenja."
Pitaj redovnicu
Red bosonogih karmelićanki s. Marija Petra Fišter Samostan Karmel, Marija Bistrica
"Sv. Pismo veliča ljepotu Karmela gdje je prorok Ilija branio čistoću vjere Izraelove u živoga Boga. U 12. stoljeću ondje su se sklonili neki pustinjaci, kasnije su osnovali Red za provođenje kontemplativnog života pod zaštitom svete Bogorodice Marije. Redovnici su se preselili u Europu i tu nastavili život po karmelskom Pravilu prilagodivši ga tamošnjim prilikama i popustili su u strogosti koja je bila na počecima Reda. U 15. stoljeću osnivaju se i ženski karmelićanski samostani. Red je u 16. stoljeću obnovila sv. Terezija Avilska i dala novi zamah svojom molitvenom karizmom osobito obnovljenoj grani Reda.
Hrvatske karmelićanke i karmelićani pripadaju terezijanskoj grani Reda. Sv. Tereziju Avilsku smatraju obnoviteljicom i utemeljiteljicom Reda bosonogih karmelićana (OCD), kao uostalom i cijela grana Reda."
Pitaj redovnicu
Red sv. Klare s. M. Tarzicija Čičmak Samostan sv. Klare, Zagreb
"Sveta Klara Asiška je u 13. stoljeću pod vodstvom i po nadahnuću sv. Franje Asiškoga utemeljila jedan od najstarijih Redova. Red sv. Klare počiva na čvrstim temeljima Svetoga pisma, liturgije te crkvene i franjevačke predaje što klarisama jamči vjerodostojnost njihova svjedočenja u Crkvi i svijetu. Izraz tog unutarnjeg, duhovnog života, vidljivi je znak svjedočenja a riječ je o njihovom redovničkom odijelu, grbu Reda i franjevačkom znaku Tau koji je simbol povezanosti Isusa Krista i čovjeka."
Pitaj redovnicu
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

s. M. Berislava Grabovac

srijeda, 01. travnja 2015.

Želim u samostan, ali bojim se

Hvaljen Isus i Marija! Molim Vas za pomoć.. Trideset i pet mi je godina, prije nešto više od dvije godine sam se obratila i upoznala živog Isusa! Ne moram Vam ni govoriti o promjenama koje su uslijedile. Napustila sam dugogodišnju vezu, društvo, i u čistoći započela novi život sa Gospodinom. Svijet mi više ne predstavlja ništa. Nedugo nakon obraćenja su mi se počele javljati misli o zaređenju, mislila sam da je to normalno svim „friškim“ vjernicima i da će ubrzo proći, ali to me eto muči već više od jednu i pola godine. Razmišljam o tome svakodnevno, nakon dužeg perioda zaključim da to možda ipak nije za mene, primirim se na par dana i tada se misli ponovo počnu javljati. Moram priznati da sam već umorna od toga. Definitivno sam odabrala neženstvo i sa te strane nemam nikakvih prepreka. Obitelj mi ne živi u vjeri, tako da sa njihove strane nailazim na veliko neodobravanje. Prijatelji koji su ostali uz mene nakon obraćenja jednostavno ne shvaćaju moje nedoumice jer im je nevjerovatno da bi se „normalna osoba“ mogla odlučiti na tako nešto. Pred nedugo sam bila u posjetu jednom klauzurnom samostanu i bilo je prekrasno. Te redovnice svakim pokretom slave i štuju Gospodina. Divno ih je za gledati iza onih rešetaka, jer sa one strane je uistinu prava sloboda. Tada mi se javila tolika bol u srcu da sam jedva ostala pribrana među njima. Osjetila sam da nisam dostojna ući unutra, da ne ljubim Gospodina kao one, ne posjedujem tu svetost. Bojim se da ću Ga razočarati, da ću se ako uđem predomisliti, napustiti red, i takve misli me proganjaju. Smatram da bi u pravom pozivu trebala osjećati neizrecivu ljubav, a ne strah. Ako su to samo kušnje, nije mi jasno zašto to tako dugo traje? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru. K.K.

Foto: Laudato

Draga sestro u Kristu,

prema onome što ste napisali u svome pismu moguće je da Vas zaista Gospodin poziva da mu služite u redovničkom životu. Naravno, kako ste i sami napisali čovjek mora biti oprezan prema eventualnom prolaznom zanosu, jednoj obraćeničkoj euforiji, međutim, to sad predugo traje da se čovjek ne zapita radi li se zaista o zvanju. 

Moj savjet je - iskoristite mogućnost koju mnogi samostani danas imaju - provedite neko vrijeme u samostanu, u onoj zajednici koja Vas najviše zanima ili u nekoliko njih. Tako ćete najbolje vidjeti je li to to, a imat ćete i povratnu informaciju od sestara o tome kako se slažete s karizmom i unutarnjim životom zajednice.

Što se tiče „nedostojnosti“ ne dajte se time zaustaviti, ako imate zvanje, takve misli su napasti koje Vas nepotrebno mogu odvratiti od ostvarenja zvanja.. Nitko nije dostojan Božjeg poziva, Bog ga daje kao dar grešnim ljudima i kroz taj poziv oblikuje čovjeka, posvećuje ga. To je rast koji uz uspone i padove traje cijeli život. 

Jedna od prednosti ove mogućnosti da provedete neko vrijeme u samostanu je i ta da vidite kakvih nas sve unutra ima. Pa ipak Bog nas drži takve kakve jesmo i očekuje da živimo i radimo za Njegovu slavu i od Njegove ljubavi i milosrđa. Ima u samostanu osoba koje su postigle i visok stupanj svetosti i Vi ste vjerojatno sreli neke od njih, ima i onih koji misle da jesu, ima i onih za koje drugi misle da jesu, ima onih koji znaju da nisu ali se bore i polako rastu u milosti i ljubavi ...

Ne dajte se time zbuniti. Svetost najčešće ne piše nikome na čelu i nitko, kolikogod bio svet dok hoda na ovoj zemlji nije prestao biti i grešnik. Zato, ne dajte se obeshrabriti bilo kakvim mislima o svojoj nedostojnosti. Ako Vam Bog daje dar zvanja prihvatite ga kao što i jest - nezasluženi dar i budite hrabri - odazovite se, krenite i pouzdajte se u ljubav Onga koji Vas neće nikad ostaviti samu.

 

Želim Vam Božji blagoslov i snagu i jasnoću u odlukama

 

s. Berislava

Da biste komentirali, prijavite se.