Pitaj svećenika
fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva

Duhovne vježbe i biljni čaj za plodnost


Hvaljen Isus i Marija! Javljam Vam se u nadi da ćete mi dati savjet i mišljenje oko nekih stvari koje mi okupiraju misli. Pokušati ću bit što kraća. Naime od 10. mjeseca prošle godine sam polaznik duhovnih vježbi od 30 tjedana (Injigo) i prvo me zanima mišljenje o tome obzirom da mi je svećenik na ispovijedi rekao, najkraće rečeno, da ne podržava takav oblik duhovnih vježbi.



Zatim, muž i ja smo mladi bračni par i želimo dijete i počela sam piti čaj od vrkute (onako iz preventive jer je dobar za plod, za začeće) da bi nakon par dana u razmatranju dobila slike koje, da ih sad ne pišem, djeluju kao pokazatelj da ga ne bi trebala konzumirati i prestala sam. Kada sam se čula sa pratiteljicom i ispričala joj to ona mi je objasnila da je strogo protiv toga i takvog oblika liječenja, da u tome može biti svega... (inače kupila sam ga u ljekarni, obična trava bez drugih sastojaka osim te vrkute). Prvo sam se složila i prihvatila njeno mišljenje, ali onda sam počela razmišljati da ako tako gledamo znači da ne bi smjeli kupiti ni npr. običan čaj od kamilice u trgovini?! A opet sad druge strane, svećenik na životnoj ispovijedi mi je rekao da je to pretjerivanje...da su biljke dane od Boga i da nema ništa loše u tome..... Ja sam isto takvog razmišljanja i zato sam ga i pila tih par dana, ali otkad mi je ona dala svoje obrazloženje nisam ga ni probala.



Unaprijed hvala i Bog Vas blagoslovio!

 
10. svibnja 2016.

Ljudska volja i zlo

Poštovani, vrlo sam zaintrigirana pročitanim u knjizi Francesca Vaiasusija "Moje opsjednuće" (nedavno objavljena u Verbumu). Naime, uzrok opsjednuća dotičnog čovjeka je taj da ga je kao malo dijete jedna osoba posvetila Sotoni. Naravno, vječno čuđenje nad onim kako Bog dopušta zlo koje se često ušutkava s izjavama poput- sve na veću slavu Božju, radi kasnijeg svjedočanstva, radi većeg dobra ili pak - a tko sam ja da virim u Božje nakane - ipak mi nije dovoljno ni logično niti zadovoljavajuće. Dakle, kako je moguće da zlo počne djelovati u čovjeku koji ga uopće nije svjesno odabrao - i on nevin ispašta na takav način, ne običnom, svakodnevnom ljudskom patnjom, već mnogo snažnije, mučen iznutra, nemoćan, oduzet sebi samome, gurnut u stranu u vlastitome tijelu, pred moću Zloga? Znam da je ovo teško pitanje i zato Vam unaprijed zahvaljujem na bilo kakvoj riječi pojašnjenja! D. L.
17. svibnja 2016.

Kako ispravno moliti?


Poštovani, zanima me kako ispravno moliti? Navest ću konkretan primjer, molila sam devetnicu svetom Josemariji za posao, ali uvijek me strah da bi takav direktan način molitve mogao zvučati kao trgovanje, ja ću izmoliti to, a ti mi Bože daj to (iako sama dok molim ne razmišljam na taj način o molitvi). Bi li bilo ispravnije moliti za snagu, odlučnost i ustrajnost prilikom traženja posla ili bilo čega drugoga za što se molimo? Je li općenito ispravnije moliti da nam Bog da snage da izdržimo sve teškoće, razuma, bistrine misli, nego za konkretne stvari poput posla, ljubavi, zdravlja? Hvala na odgovoru i srdačan pozdrav. T.V.



 

06. lipnja 2016.

Rastava braka


Je li traženje nove veze nakon rastave braka grijeh, a posebno smrtni grijeh? Naime, ne svojom voljom sam rastavljen nakon samo 12 mjesecu braka. U braku, osim u par trenutaka koji se mogu izbrojati na prste, bliskosti nije bilo, pa niti djece. Poništenje nismo dobili s obrazloženjem nedostatka dokaza. Usput, poništenje je praktično nemoguća misija. Na sudu nema niti susretljivosti niti želje za razumijevanjem problema. Komunikacije s „drugom stranom“ uopće nema i nije moguća!! I što sada čovjek može? Ništa!

F.D.

 

28. prosinca 2015.

Fizičko odvajanje ili ne?


Hvaljen Isus i Marija.. Već dugo vremena tragam za odgovorom.. Šta mi je Bože činiti, što je Volja Tvoja.. Osjećam svu silinu križa svog obraćenja, a moj križ je započeo trenutkom zaljubljivanja u Oca, a moj suprug nažalost, premda tvrdi da u Boga vjeruje, svojim djelima ni mislima, ni riječima to ne živi. Vjenčali smo se jako mladi, brak je (pretpostavljam pogađate) požuren trudnoćom. Nešto me je vuklo tom tada mladiću, premda mi je intuicija govorila da on možda ipak nije za mene.. Bila sam kukavica, silno željela da me netko voli, a on je znao reći lijepe riječi (puno manje meni potrebnih gesta i djela) kojima sam se obmanjivala. U tom mom razmišljanju, što mi je činiti, dogodila se trudnoća. Uslijedio je brak, on je bio sretan zbog djeteta, a ja sretna zbog djeteta, ali svjesna njegove nezrelosti.. Mnogo poteškoća koje je život sam po sebi donio rješavala sam, po mom mišljenju sama, a to kažu i neki drugo, što ne mora biti točno. Nezreo, opijen svjetovnim, on je trebao zabavu i ugodu, nesvjestan koliko je ta promjena života i majčinstvo, zajednički život sa njegovom majkom, polaganje ispita na studiju, briga o kući, obitelji, traženje kasnije posla, iziskivalo truda, odgovornosti, sabranosti... Ja sam se osjećala sve manje shvaćenom, voljenom, a on je gurao naše probleme pod tepih. Nikada nakon svađe, iskren razgovor i pomirenje.. Šutnja, a onda njegov odgovor, o čemu imamo pričati, pa mi se volimo, to je normalno. A ja kukavica, koja je silno htjela ugoditi mužu, željna da je netko voli, da ima obitelj, nisam ni tada pokazala koliko sam nesretna našom obiteljskom pričom. Htjela sam normalan život, nadala se kako ćemo sa godinama biti zreliji i mudriji i kako će stvari sjesti na svoje mjesto, jer ipak ga na svoj način volim. Slijedila sam njegove snove, prihvaćala i one zabave i izlaske koji mi nisu bili po volji samo da ugodim, da mu se svidim, premda je sve to svjetovno postajalo mi sve manje zabavno i sve me manje ispunjavalo. .Ja sam trebala Oca... Koji će mi pokazati da me upravo takvu kakva jesam ljubi bezuvjetno. Njegov život ispunjen je emocionalnom boli i prazninom, shvatila sam to na žalost prekasno čini se.. Nakon 13 godina braka, da moj suprug je odgovor na svoju emocionalnu prazninu potražio u preljubu s kolegicom s posla, da mu je otac varao majku i da je to on osobno znao i posvjedočio... Da je emocionalno nesposoban za ljubav jer je na žalost nije živio u svojoj obitelji.. Da li bi to trebalo biti opravdanje.. Ja mislim ne. Upravo suprotno, ali i sada kada sam konačno shvatila da sva ona intuicija, koja je vrištala u meni, o nečemu, što s nama nije u redu, se konačno saznala. On mi predbacuje što nisam htjela roditi drugo dijete, a ja sam smatrala da to dijete treba normalnu obitelj, odgovornog oca, kvalitetnu komunikaciju, iskren odnos roditelja, što ništa nisam smatrala da je prisutno.. Trudila sam se održati svoju malu obitelj na okupu.. Sada mužu priznajem gdje sam ja napravila propust, da nisam ga ljubila svim srcem, već kukavički, s "rukom na ručnoj", ali da sam nakon tri godine njegova preljuba shvatila, da smo oboje ranjeni bili svatko na svoj način, spremna da nastavim dalje.. Jer sam iskreno sve mu oprostila i jer želim našu obitelj na okupu. Volim ga unatoč tomu, što vidim da je njegovo srce i dalje svjetovno.. Moje kroz patnju pročišćeno... Želim spasiti naš brak, imam potrebu okajati svoju neiskrenost i kukavičluk, uslijed mladosti i neznanja, novim početkom s njim, svojim suprugom, ali on kaže da je prekasno... Cijelo to vrijeme nije spreman suočiti se s nama, ni jednom nije uspio reći, ništa o sebi, nama, toj vezi, što bi rasvijetlilo makar neke stvari.. Njegov odgovor je bijeg, da je uprskao previše toga, da ne zaslužuje ništa, da me voli, ali da to nije dovoljno...i da je za nas prekasno... Kao vjernik pitam se ostati, jer mi je donijeti odluku o fizičkom razdvajanju od supruga, nakon 18 godina veze, 16 godina braka.. Konačno sam shvatila i priznala si neke stvari i njemu.. Ali on je tako daleko od mene u svojim promišljanjima i stavovima... I pitam se ovako nestrpljiva, izmučena svojim križem, koji bi tako htjela da mi Bog skine s leđa... Što je Bože Tvoja volja... Što mi je činiti.. Živjeti sama s našom curicom, nastaviti ovaj put, presretna što sam krenula putem koji moj Otac ljubi, putem milosrđa, ljubavi, oprosta, istine, ali sama... Jer moj muž nije spreman prihvatiti moje novo ja. Ili ostati sa njim, boriti se, nositi ovaj križ i dalje, ako je to volja mog oca... Što raditi ako vidiš da netko propada i radi krivo, i dijete je s tom kolegicom htio, na žalost izgubili su ga... Rekao mi je u svađi, da je htio to dijete s njom, ali ni jednom nije rekao da želi razvod i da odlazi, jednom je bio blizu toga, ali na kraju je opet rekao da ne želi razvod, cijelo vrijeme sa njom, a nigdje istine i priče, zašto, kako dalje, što je bilo loše, kako živjeti sa čovjekom, koji nije u stanju reći istinu o sebi, o nama, ili ja ne vidim najbolje.. Premda mi srce kaže da tek sada radim ispravno.. Preteško i predugo pismo.. Znam... Ne očekujem odgovor, ali trebam čuti glas Njegovog apostola, vas svećenika.. Previše složeno za mene slabu vjernicu, koja želi učiniti ispravno. L.B.



 

07. ožujka 2016.

Vjenčanje s nevjernikom


Lijepi pozdrav! U ozbiljnoj sam vezi s čovjekom koji ne vjeruje u Boga, primio je sve sakramente, išao je u srednju nadbiskupsku gimnaziju, studirao filozofiju i religijske znanosti... Ima puno znanja o Crkvi, evanđelju, Kristu, ali njemu to ništa ne znači... Počeli smo razmišljati o vjenčanju i nakon mnogih rasprava, on je pristao na vjenčanje u crkvi... Otada je mene počelo mučiti koliko je ispravno i sebično od njega tražiti da sa mnom stane pred oltar koji njemu ništa ne znači, a meni znači sve... Počeli smo živjeti zajedno, znam da je on čovjek s kojim želim provesti ostatak života i osnovati obitelj. Podupire me u mojoj vjeri na svoj način, ponekad ide sa mnom na misu iako to ne voli. Osjećam se kao da moram birati između Crkve i njega... Ako ostanem s njime bez braka, nikada više neću moći primiti tijelo Kristovo u presvetoj euharistiji jer pred Crkvom, živjeti zajedno bez braka je teški grijeh... Da li je valjan crkveni brak između katolika i agnostika? Unaprijed hvala na odgovoru. S.J.

21. prosinca 2015.

Lucidno sanjanje


Ako u takvom snu napravimo grijeh je li to grijeh?



 

31. svibnja 2016.

Kuran-grijeh ili ne


„Je li grijeh i koliki (veliki, mali ili nikakav) da kao katolik

čitam Kuran u informativne svrhe? Razlog čitanja je što me zanima kako

oni gledaju na nas kršćane i na čemu se općenito zasniva njihovo

vjerovanje. Hvala na odgovoru.“ M.R.
14. prosinca 2015.

Davanje desetine


Hvaljen Isus i Marija! Poštovani fra Tomislave, kakav je stav Katoličke crkve o davanju desetine? Daje li se desetina mjesečno ili godišnje? Ako već nekome novčano pomažemo, da li smo i tada u obvezi davanja desetine? Unaprijed hvala na Vašem odgovoru!

30. studenog 2015.
Prikazujem rezultate 1-10 (od 215)
 |<  < 1 - 2 - 3 - 4 - 5 - 6 - 7 - 8 - 9 - 10  >  >|