fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

srijeda, 12. ožujka 2014.

Iscjeliteljska krunica pokoljenja

Već me duže vrijeme muči trebam li moliti ovu krunicu… Čitala sam knjigu Roberta de Grandisa „Ozdravljenje kroz naraštaje“ te sam nedavno od svećenika na ispovijedi dobila knjižicu „Iscjeliteljska krunica pokoljenja“ koju sam molila nekih mjesec dana uz neprestano traganje na internetu o toj temi. Nikako se nisam mogla odlučiti koji je moj stav o tome. Znam da sam prva ja ponovila grijehe koje je počinila moja tetka te da moja braća ponavljaju grijehe koje su činili moj otac i stričevi, ali mi nikako ne sjeda ta molitva i ne mogu shvatiti zašto. Bila sam i na misi kod drugog svećenika i to na misi za pretke s istim molitvama i jako sam se loše osjećala. Inače imam napade panike, a dok molim tu molitvu i dok sam bila na ovoj misi također imam početni stadij napada panike. Spominjem te napade, jer sam ih imala i na jednom klanjanju kad bi neka osoba u Crkvi počela vrištati i ispuštati užasne zvukove.Ti zvukovi, a i sve iz spomenute krunice, mene stalno podsjeća na Zlog i na njegovo djelovanje i mene stalno vraća na moje prošle grijehe, a bilo ih je strašnih. Idem na misu skoro svaki dan, molim se dnevno otprilike sat i pol do dva te u molitvi i na misi svakodnevno nemam tih problema. Molim Vas, možete li mi reći o čemu se tu radi kod mene? Hvala unaprijed.

Poštovana, u Vašem „neprestanom traganju na internetu“ na temu iscjeljenja obiteljskog stabla vjerojatno ste „naletjeli“ na dva, obimom i pristupom različita ali zaključkom slična, članka na ovu temu. Prvi je noviji D. Stojića http://www.bitno.net/pitajte-svecenika/don-damir-stojic-o-grijesima-predaka-molitvi-za-ozdravljenje-obiteljskog-stabla/#.Ux2JkuPxpwF drugi stariji ali puno širi M. Szentmartonia http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=2073&show=clanak

Oba prilično jasno pokazuju da nikakvom „nasljeđivanju“ grijeha nema mjesta ukoliko osoba u punini živi sakramentalno jer se već po krštenju „opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga“. (KKC 1263)

Ipak puno osoba, uključujući i Vas, moli i vapi, pati i trpi upravo osjećajući neki „teret iz prošlosti“ koji se reflektira u sadašnjosti i najčešće se može opisivati kao ponavljanje određenih grešnih stanja ili čina s većom ili manjom dozom prisile, angsioznim stanjima, napadima panike, tjeskobe ili depresivnih stanja. Takve osobe najčešće i traže pomoć po „receptima“ i iscjeliteljskim darovima poznatih ili manje poznatih (uglavnom) svećenika koje najčešće nazivamo karizmaticima.

Iako se iz vašeg kratkog opisa problema s kojima se suočavate ne može odmah iščitati što ih je zapravo uzrokovalo ipak se generalno može reći sljedeće:

- Istina o vlstitim roditeljima / roditelju, predcima / pretku često uključuje jedno ili više traumatskih iskustava koje u nama aktiviraju cijeli niz obrambenih mehanizama kojima nastojimo, najčešće na infantilnoj razini, zaštiti vlastitu osobnost ili sam taj odnos ukoliko je on egzistencijalno bitan u trenutku kada se trauma događa (klasični odnosi otac-sin; kći-majka).

- Na određenu traumu često se tokom života „nakalamljuje“ još cijeli niz osjećaja manje vrijednosti, straha, bijesa, različitih načina bijega (tu je često izvor raznih ovisnosti) te osoba više sama niti može niti ima snage ući u analizu i shvatiti svoj poremećeni odnos s određenim članom obitelji.

- Tu je i razlog tolikog uspjeha navedenih metoda kojie su krenule iz protestantskog kruga u Americi i raširile se u onom što jednim imenom nazivamo „karizmatski“ pokret kod nas katolika. Pojednostavljeno rečeno recept je uvijek isti: pod svaku cijenu izbjeći svaki oblik psihoterapije jer je „grešna“ ili će „nauditi mojoj vjeri“ već se traži zahvat odozgo koji će na neki čudesan način vratiti moj mir.

- Uz sve ono što autori u navedenim člancima navode kao upitno kod tih molitava, ja bih nadodao kao bitno i to što navedene molitve nastoje povući plašt opraštanja i izliječenja nad traumatskim iskustvom bez da se osoba uistinu suoči s njim. Molitva za pojedince iz vlastite obitelji uistinu je dobra i poželjna ali tek kad se (uz pomoć psihoterapije ili bez nje) suočimo s vlastitom traumom, doživimo istinsko vrijeme žaljenja i liječenja osjećaja krivice i doticaja trenutka kada vidimo da onaj zadnji i najvažniji dio izlječenja (a to je snaga oprosta i mira) ne možemo dobiti od nikoga drugoga već izmoliti i primiti kao dar od Gospodina.

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

Da biste komentirali, prijavite se.