fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

srijeda, 04. veljače 2015.

Krštenje djeteta

Poštovani, zanima me da li katolička crkva odobrava krštenje djeteta nevjenčanih roditelja i što je sve potrebno poduzeti po tom pitanju? Hvala! M.Š.

Foto: stihi.ru

Poštovani!

Da bi se krstilo dijete u Katoličkoj crkvi potrebno je da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, crkveni službenik (svećenik/župnik ili đakon) će slijedeći propise krajevnog prava, krštenje odgoditi pošto se razlog obrazloži roditeljima.

Bitno je znati da Crkva s velikom brigom gleda na obitelji i na svetost braka, koji je povlašteno mjesto kršćanskog odgoja i vjerničkog života, budući da je brak božanska ustanova.

Stoga, odgovarajući na vaše pitanje napomenuo bih da je prije svega potrebno s povjerenjem porazgovarati s vlastitim župnikom i dati se poučiti. Župnik će nakon što čuje razloge, radi kojih netko želi krstiti svoje dijete procijeniti ima li osnovane nade da će dijete biti odgojeno u kršćanskom duhu. Isto tako župnik će vidjeti s kojim motivima se dolazi da bi se dijete krstilo. U Crkvi je uvijek vrijedio individualni pristup svakoj osobi što na kraju urodi najboljim rješenjem. Nema govora o postupanju prema "unaprijed spremljenoj špranci".

Svećenici su s velikom ljubavlju i otvorenošću pristupali i pristupaju svakome tko dobronamjerno zatraži primanje bilo kojeg sakramenta. No, iz osobnog iskustva mogu reći da ponekad nisam mogao pojmiti na kakve su sve akrobacije bili spremni roditelji pri traženju krštenja za svoju djecu. Nerijetko se radilo o potpunom nerazumijevanju značenja sakramenta krštenja ili pak pridavanju magijskih i zaštitničih svojstava. Dakako, tu se ukazuje prilika svećeniku da pouči roditelje što krštenje znači. Iskreno, rijetki su prihvaćali crkveni nauk, dok je većina "tjerala po svome" zahtijevajući da bez obzira na činjenicu što ne žive kršćanskim životom ili bez velikog razloga ne žele stupiti u brak imaju "pravo" na krštenju.

Napomenuo bih da se sakrament ženidbe ne smije stavljati kao uvjet krštenju djeteta. Isto tako roditelji koji žive nevjenčano, trebaju i sami sebi postaviti pitanje o vlastitom vjerničkom svjedočanstvu. Biti vjernik, a živjeti bez blagoslova Božjega nespojivo je s vjerom u tog istog Trojedinog Boga od kojega ištemo krštenje za vlastito dijete. Iznimku čine roditelji, koji su već bili crkveno vjenčani, a potom su se opet civilno vjenčali.

Kao što vidite pitanje nije tako jednostavno kako se čini na prvi mah, ali se nadam da sam vam pomogao.

No, vrijedno je znati da nijedan svećenik ili đakon ne može nekome zabraniti krštenje, no može ga odgoditi dok se ne ispune uvjeti za gore rečeno.

Mir i dobro!

 

Da biste komentirali, prijavite se.