fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

ponedjeljak, 08. veljače 2016.

Kumstvo

Hvaljen Isus i Marija!

Imam pitanje vezano uz kumstvo na krizmi. Može li osoba, u ovom slučaju kuma (katolkinja), koja živi u braku s pripadnikom islamske vjeroispovijesti i nisu crkveno vjenčani, vršiti ulogu svjedoka prilikom primanja sakramenta potvrde? Hvala na odgovoru. Mir i dobro! D.M.

 

Foto: pixabay.com

Poštovana,

 

U pastoralu sakramenata krštenja, potvrde i ženidbe, gotovo svakodnevno se susrećemo s problematikom kumstva i kumovanja. Velik broj vjernika nažalost ne razumije ulogu i značenje osobe kuma/e prilikom slavljenja sakramenata, a još manje njegove dužnosti i obaveze koje bi imao/la obavljati tijekom čitavoga života. Odatle proizlaze brojne poteškoće, problemi, a nerijetko i traume koje nastaju u trenutku kada postane jasno da osoba koja je ‘odabrana’ ne može biti kum/a.

 

Na samom početku valja naglasiti da je pravi smisao kumovanja vezan isključivo uz sakramente krštenja i potvrde. Kod ženidbe se traži samo prisutnost dvoje svjedoka. Obzirom da su pozvani svojom nazočnošću posvjedočiti sam čin sklapanja ženidbenog saveza, od njih Crkva u svom Zakoniku ne traži nikakve uvjete. Tako svjedok kod sakramenta ženidbe može biti čak i nekrštena osoba ili pripadnik neke druge vjere.

 

Kada je riječ o krštenju i potvrdi, ova pravila ne vrijede, jer je uloga kuma/e mnogo veća od svjedoka, koji ima biti u tom trenutku prisutan. U današnje vrijeme ta ustanova pomalo gubi svoj pravi značaj i lagano zamire. Nekada je imala obredno i gotovo dogmatsko značenje. Hrvatska riječ kum nastala je od latinske cumpater što bi značilo 'suotac'. Ako bismo htjeli potražiti riječ koja izražava značenje sadašnje kumovske službe, u skladu s pozivom novoga krsnog obrednika na pomoć u odgoju i pomoć obitelji općenito, mogla bi to biti riječ 'odgojni pomoćnik/ca' ili 'obiteljski pomoćnik/ca'.

 

Kumstvo je javna služba pa je Crkva u svom Zakoniku kanonskoga prava precizno odredila iste i jedinstvene kriterije koje kandidati za kumstvo na krstu ili na sakramentu potvrde trebaju ispunjavati: Tako kanon 874. određuje: 'Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma potrebno je: 1) da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu; 2) da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka; 3) da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom; 4) da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom; 5) da nije otac ili majka krštenika'.

 

Dakle, iz navedenih kriterija očito je da kumovi ne bi mogli biti osobe koje žive u nevjenčanoj vezi, kao i vjenčani civilno ili pak rastavljeni i ponovno vjenčani, nezavisno od bilo kakvog osobnog suda, žive u stanju koje objektivno proturječi kršćanskom idealu i zato ne bi - kao kumovi - bili u stanju dati puninu istine 'preuzetoj službi'.

 

Ulogu kuma/e najvjernije će obavljati osoba koja je na prvome mjestu istinski vjernik, koja svoju vjeru prakticira, živi i svjedoči na vidljiv način. Ozbiljna i odgovorna osoba koju roditelji dobro poznaju, i za koju vjeruju da će biti dostojan vršitelj ove važne uloge kroz čitav život, a ne samo u trenutku slavljenja sakramenta. Također je bitno voditi računa o pretpostavci da će ta osoba biti prisutna u njihovom životu i posebno u životu djeteta. Čest je slučaj da djeca odrastu, a zapravo i ne upoznaju svoje krsne kumove. Koliko je to važno, svjedoči nam i Zakonik kanonskoga prava Katoličke Crkve: ‘kumovi zapravo pomažu roditeljima i zamjenjuju ih katkad u njihovoj obavezi odgoja djece riječju i primjerom, u vjeri i praksi kršćanskog života’ (Kan. 774 § 2.).

 

U praksi se događaju ponekad velika razočaranja kada pojedini roditelji već sve dogovore s 'budućim/om kumom', on/ona radosno prihvati tu ulogu, ponosan/na i počašćen/na ukazanim mu/joj povjerenjem, već planira kupnju skupocjenih darova, a onda svi zajedno saznaju od svećenika kako ne ispunjava uvjete koje traži Crkveni zakon.

 

Neka ova promišljanja i spoznaje budu poticaj vjernicima, da prilikom odabira krsnih ili potvrdnih kumova, odlučuju razborito i u duhu crkvenosti. Motiv neka nam uvijek bude Krist i želja za vječnim spasenjem. Uz pozdrav, mir i dobro.

Da biste komentirali, prijavite se.