fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

don Josip Lenkić

četvrtak, 13. studenog 2014.

Obiteljski problemi

Hvaljen Isus i Marija! Javljam se jer me zanima Vaše mišljenje o mojoj obiteljskoj situaciji. Naime, prije godinu dana moji su se roditelji rastali nakon gotovo 25 godina braka (više ne žive zajedno ali još nisu razvedeni jer nemamo financijsku mogućnost realizirati razvod). Cijelo vrijeme njihovog braka moja majka je bila ta koja je radila, brinula o meni i mom bratu, o kućanstvu... Moj otac je osoba neobičnog karaktera i on smatra da je svaki posao, osim iznimno dobro plaćenog privatnog posla, ponižavajući i beskoristan. Takvim razmišljanjem doveo nas je u jako lošu financijsku situaciju tako da danas nemamo ni svoj krov nad glavom niti išta svoje. Par mjeseci prije nego su se moji roditelji rastali ja sam prestala razgovarati s ocem, jer sam jednostavno osjećala da sam previše iscrpljena od pokušaja bilo kakve normalne komunikacije s njim a takvih pokušaja je bilo nebrojeno mnogo i od strane moje majke i brata no nažalost ti pokušaji nikad nisu dali nikakvog rezultata. Prvi put u 25 godina mojoj majci se ukazala prilika da se odseli od njega i da započnemo novi život bez uzaludnih rasprava i velikog opterećenja koje smo svi osjećali i za tu odluku imala je punu podršku mene i mog brata. Također, želim naglasiti da moj otac moju majku nikad nije poštovao i uvijek ju je smatrao manje vrijednom od drugih žena. Ja i moj brat smo uvijek dobro učili i pomagali u kućanstvu i vrijeđa nas što naš otac to nikad nije znao cijeniti. Zanima me je li grijeh to što ne razgovaram s ocem i kakav je Vaš savjet u vezi s ovom situacijom? Unaprijed hvala na vašem odgovoru!

Poštovana! Zahvaljujem na Vašem pitanju i odmah na početku želim reći da mi je žao što od svoga djetinjstva i svoje obitelji nosite tako teško i negativno iskustvo koje iznosite u svome javljanju. Svi mi vrlo dobro znamo i imamo iskustvo kako naša međusobna komunikacija može biti lijepa i oplemenjujuća ali isto tako i vrlo teška i puna kojekakvih gorčina. Posebno nas pogađa kada nema dobre komunikacije među našim najbližima, bilo da se radi o supružnicima, između roditelja i djece ili pak djece međusobno. Rekli bismo, ništa novo i ništa nemoguće, kada nas to ne bi iz temelja pogađalo i ponekad dovodilo u vrlo nezgodne i teške situacije. Iz onoga što navodite u svome javljanju i pitanju vrlo je teško biti "sudac" te izreći neki pravorijek jer bi za neku konkretnu pomoć bilo potrebno "sjesti za stol" i čuti obje strane iste priče, dakle i vas djece i majke i oca. Ovako je ona jednostrana i sa puno nedoumica. Ono što i Vi i ja znamo jest da jedna od Božjih zapovijedi glasi: poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Ova zapovijed zapravo objašnjava i čuva međuljudske odnose unutar obitelji, kako supružnika tako i djece. No, svjesni smo da nema idealnih brakova pa tako ni idealnih obitelji. Zato je ova zapovijed dana kao ideal koji smo svi pozvani čuvati, njegovati i ostvarivati. Ono što valja istaknuti kao važno jest da su vaša majka i otac jedno vrijeme prije braka zajedno "hodali" i upoznavali jedno drugo, kako bi se što bolje upoznali te odlučili da li, pa i karakterno, odgovaraju jedno drugome za tako važnu cjeloživotnu odluku kao što je brak i obitelj. Prema Vašem pisanju, očito je tu došlo do krive ili ishitrene odluke, a u obitelji onda kada ste došli i vi djeca, stvar se samo još više zakomplicirala i trajala oko 25 godina. Tko je u toj cijeloj priči u pravu a tko u krivu, kako rekoh, vrlo je teško biti "sudac". Pogotovo nije moguće osuditi tko griješi a tko je opravdan u svojim odlukama i postupcima. Iz Vašeg pitanja, vidljivo je da se i sa sadašnjom situacijom, kada je svatko na "svojoj strani", ne mirite kao dobrom te Vas to i sada na svoj način pogađa. To Vam samo želi ukazati na činjenicu da se ne smijete umoriti u traženju rješenja za barem onom temeljnom ljudskom komunikacijom i stvaranjem prostora gdje ćete moći barem minimalno ljudski komunicirati sa svojim ocem. Unatoč umoru i, na prvi mah, izgubljenim bitkama, savjetujem da pokušate i dalje tražiti mogućnost da sa svojim ocem nađete "zajednički jezik" da biste i u svome srcu osjetili spokoj kako ste učinili sve što je bilo u vašoj mogućnosti. To nije nešto što će se dogoditi onda kada ste i kako Vi isplanirali ali dajmo mogućnost da Bog blagoslovi i vaša nastojanja i vaše molitve na tu nakanu. Sve što je posijano s Božjim blagoslovom te svaka žrtva koju podnosimo radi većeg dobra ne može ne uroditi plodom! Neka Vas i nadalje u Vašem životu i djelovanju prati Božji blagoslov.

Da biste komentirali, prijavite se.