fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

ponedjeljak, 28. prosinca 2015.

Rastava braka

Je li traženje nove veze nakon rastave braka grijeh, a posebno smrtni grijeh? Naime, ne svojom voljom sam rastavljen nakon samo 12 mjesecu braka. U braku, osim u par trenutaka koji se mogu izbrojati na prste, bliskosti nije bilo, pa niti djece. Poništenje nismo dobili s obrazloženjem nedostatka dokaza. Usput, poništenje je praktično nemoguća misija. Na sudu nema niti susretljivosti niti želje za razumijevanjem problema. Komunikacije s „drugom stranom“ uopće nema i nije moguća!! I što sada čovjek može? Ništa!

F.D.

 

Foto: iStock

Poštovani,

Život u kršćanskom braku počinje davanjem privole od strane zaručnika i blagoslovom, kojega zaručnici primaju od služitelja Crkve. To je život dvoje ljudi s blagoslovom Božjim. Sva druga stanja (zajednički život prije braka ili u civilnom braku) nisu s Božjim blagoslovom jer nisu u skladu s Božjom zapovijedima.

Brojni bračni drugovi su često taoci tuđih sudbina, jer su se ne svojom krivicom našli u nezavidnom položaju i doslovno trpe zbog takvog stanja.  Oni ne mogu riješiti svoje bračno stanje i u takvoj situaciji imaju na izbor tri rješenja: 1) pokušati provjeriti i dokazati da je njihov kršćanski brak nevaljano sklopljen; 2) nakon utvrđivanja valjanosti kršćanske ženidbe ostaju živjeti sami, bez ulaska u novi civilni brak; 3) odlučuju se na sklapanje novog braka (civilnog).

Treća situacija implicira ono o čemu govorite da po sklapanju novog civilnog braka neće moći pristupiti sakramentima pomirenja i svete pričesti. Ukoliko svjesno ulaze u novi brak čine grijeh, jer se svjesno suprotstavljaju Božjoj zapovijedi. Treba reći da je Crkva svjesna takvih situacija, pa i posljednja Sinoda o obitelji se bavila tim pitanjem.

Ima dosta kršćana koji su svjesno ušli u novi civilni brak i treba reći da velika većina tih brakova onda „dobro funkcionira“, ali da to ne opravdava njihovo stanje. Crkva je uvijek izlazila u susret toj našoj braći i sestrama i govorila da se ne trebaju niti smiju osjećati stigmatizirani u kršćanskim zajednicama, već da se i sami kroz molitvu, zauzetost u kršćanskim zajednicama, uz kršćanski odgoj i pouku svoje djece, uz djela milosrđa, te sudjelovanje u euharistijskim slavljima osjećaju dijelom Crkve, kojoj krštenjem pripadaju.

Gledajući na takav način, Crkva i nadalje ima otvorena vrata za sve ljude, bez obzira na njihovo stanje, jer smo svi na putu obraćenja i prema vječnosti.

 

Da biste komentirali, prijavite se.