fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

četvrtak, 23. srpnja 2015.

Stari zavjet - Novi zavjet

Pozdrav,

Često čujemo (a i možemo pročitat: primjerice radovi Sama Harrisa) o raznim poprilično problematičnim citatima iz Starog zavjeta kojima se pokušava ustvrditi da Biblija i nije baš (odnosno ne bi trebala biti) izvor nekog morala: (Primjerice: Levitski zakonik: „Čovjek koji počini preljub sa ženom svog susjeda neka se kazni smrću, i preljubnik i preljubnica“; „Čovjek koji bi spolno općio sa životinjom ima se smaknuti, a životinju Ubijte. Ako bi se žena primakla bilo kakvoj životinji da se s njom pari ubij i ženu i životinju“; Lev 27: 1-4, o tome koliko muškarac, a koliko žena vrijedi - pri čemu eto žena kao vrijedi manje; Lev 19:28, o Božjoj zapovjedi zabrane tetoviranja) itd. Neki navode i primjer gdje je silovatelj obvezatan oženiti ženu koju je silovao i sl. 

Uglavnom, u svjetlu ovih i drugih (moralno problematičnih!) primjera iz Starog zavjeta, kako bi katolici trebali gledati prema tome? Čuo sam već nekakve argumentacije u stilu da je Krist centar svega i da se po njemu moramo orijentirat. On sam kaže da nije došao ukinuti zakone nego ih ispuniti. Kakav je stav KC kada je posrijedi ova tema? I na temelju koje argumentacije se zastupa takav stav. 

Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Božji blagoslov!

 

Foto: cloud.zionport.com

Poštovani,

Starozavjetni citati koje navodite uistinu su rudnik za „slobodoumne“ borce poput Samuela Sama Harrisa koji, uz ostalo, nastoje pokazati koliko je Biblija nekonzistentna, zastarjela, opasna, fundamentlistički nastrojena… Može im se odgovoriti na različite načine, a obično se to čini dobrom starom apologetikom – udara on nas pa ćemo i mi njega svim argumentima i poluargumentima koji nam dođu pod ruku. I onda nema kraja… No prije svega obraćate se pomalo krivoj osobi vašim pitanjem o stavu Katoličke crkve jer Harrisove i slične knjige puno su više uperene protiv američkih protestantskih apologeta evangeličkog tipa koji od stopostotnog kreacionizma nadalje uzimaju svaku starozavjetnu riječ zdravo za gotovo tumačeći ju često doslovno ili uzimajući ih apsolutno bez ulaska u povijesni kontekst, književne vrste, nastanak određene starozavjetne knjige i slično.

Kršćanstvo, a osobito katoličanstvo u njemu nije religija knjige kao što je to npr. islam – mi smo religija utjelovljenoga Boga i kao takva jedinstvena u povijesti čovječanstva. Kroz osobu i riječ Isusa Krista – starozavjetnog Mesije mi promatramo cijelu Božju objavu zapisanu u cijeloj Bibliji.

No Stari je zavjet bila Isusova „Biblija“. Luka u svome evanđelju spominje kako je Isus u nazaretskoj sinagogi čitao iz knjige proroka Izaije (ali preskačući dio o odmazdi i zatoru), a i na drugim mjestima u Novome zavjetu vidimo da je Isus Stari zavjet dobro poznavao i često ga je, prilikom naučavanja, navodio. Pritom je pojedine starozavjetne propise potvrdio, dok je neke dokinuo. Tako na primjer u 19. poglavlju Matejeva evanđelja Isus potvrđuje ispravnost starozavjetnog nauka o neraskidivosti bračne zajednice, a proglašava neispravnim dopuštenje rastave. Međutim, kako sam Isus tvrdi, on nije došao Zakon i Proroke ukinuti, već ih ostvariti i ispuniti (Mt 5, 17). Isusov se nauk tako jasno nadovezuje na nauk Staroga zavjeta, i Isus ga dopunja, ispravlja i usavršava, ali ga ne dokida. Jer Pismo se, veli Isus u Ivanovom evanđelju, ne može uništiti (10,35). Tu je i odgovor na vaše pitanje – kako čitati problematične dijelove Staroga zavjeta. On je, u konačnici, bio „Biblija“ novozavjetnih pisaca, odnosno glavni izvor kojeg su navodili i tumačili pišući svoja djela i nastojeći objasniti i prikazati Isusov život, muku, smrt i uskrsnuće. Tako je Stari zavjet, putem aluzija, parafraza i citata, utkan u Novi. Gotovo na svakoj stranici evanđelja i poslanica možemo naći poneku misao iz Staroga zavjeta, bilo za pouku i potvrdu novozavjetnog nauka, bilo za raspravu, ili da se pokaže kako se pojedinim događajem iz Isusova života „ispunilo Pismo“. O toj neraskidivoj povezanosti Staroga i Novoga zavjeta veli sv. Augustin: „Novi se zavjet u Starome skriva, a Stari se u Novome otkriva.“

Ipak – i tu je još jedna razlika s islamom – katolička teologija i egzegeza je uvijek priznavala da Biblija ima tkz. „teška“ mjesta koja nije lako ni razumjeti ni tumačiti osobito kada su povezana s kako vi kažete „moralno problematičnim“ pitanjima i problemima. Zbog toga postoji i institucija crkvenog naučiteljstva koja nastoji dati smjernice upravo kod ovakvih problema.

Božji blagoslov

 

Da biste komentirali, prijavite se.
Žarko Blagojević - 25.7.2015. 13:14:09 Prijavi abuse
A institucija crkvenog naučiteljstva živi od spoznaje Duha Svetog :-)