fra Tomislav Glavnik franjevac Zagreb
"O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja,
tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži." Ps 63
Pitaj svećenika
don Josip Lenkić prezbiter Zadar
"Slavit ću te, Gospodine za života,
u tvoje ću ime ruke dizati." Ps 63,5
Pitaj svećenika
vlč. Krunoslav Novak prezbiter Zagreb
"Kao djeca svjetlosti hodite." Ef 5,8
Pitaj svećenika
p. Antun Volenik isusovac Zagreb
"Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine,
sve vraćam; sve je tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta." DV 234
Pitaj svećenika
Ukoliko niste sigurni kome želite postaviti pitanje postavite pitanje, a neki od svećenika će vam odgovoriti.
Arhiva
Odgovara:

p. Antun Volenik

srijeda, 12. lipnja 2013.

duše pokojnika

Na internetu postoje informacije da duša pokojnika nakon smrti luta 3 ili 7 ili 40 dana prije nego odabere svoje konačno odredište. Možete li mi reći je li to istina i da se pritom pozovete na neki crkveni dokument o tome... Zahvaljujem...

Draga Adrijana, krenuo bih od kraja vašeg pitanja, nekog crkvenog dokumenta. To je naravno Katekizam Katoličke Crkve koji imate i na internetu – Vas zanimaju brojevi 997-1041 o smrti, uskrsnuću i tkz. posljednjim ili eshatološkim stvarima (http://www.hbk.hr/katekizam/i/1e94c1. html#RTFToC25). Zanimljivo je da birate izraz da duša „odabere svoje konačno odredište“. Samo o tome mogle bi se pisati strance. S kršćanskog stanovišta nije duša ta koja nakon smrti „bira“ gdje će „ići“. Cijeli čovjek (koji je trojstven – duh, duša i tijelo) izabire tijekom cijelog život, već po onom, duboko u svakom čovjeku (bio kršćanin ili ne) usađenom principu biraj dobro a izbjegavaj zlo, svoju konačnu sudbinu ili stanje – život u Bogu (Raj) ili izvan njega (pakao). Naravno zagrobni život vrlo je popularna tema i današnjem čovjeku nude se različita „rješenja“: reinkarnacija, duše koje „lutaju“ i mogu se „prizvati“, ukleta mjesta i kuće…

Za ovaj kratak odgovor koncentrirat ću se na dvije glavne „zamke“ u shvaćanju kršćanskog nauka i zagrobnom životu. Mi smo nasljednici, filozofski govoreći, grčkog načina razmišljanja o čovjeku gdje su duša i tijelo strogo podijeljene kategorije (za razliku od biblijskog koji čovjeka gleda više integralno) pa tako i zagrobni život gledamo samo kao daljnji život duše a ne cijelog čovjeka. Kada se i kršćanskog stanovišta govori o vječnom životu govori se o cijelom čovjeku koji će uskrsnuti i živjeti u Bogu (ili ne daj Bože izvan njega).

Druga je „zamka“ pojam vremena. U Katekizmu koji sam vam naveo na početku naći ćete pojmove „Posebnog“ i „Posljednjeg suda“. Za Posebni sud se kaže: „ Svaki čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj dusi vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje,ili ce neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili ce se odmah zauvijek osuditi. Uvečer našega života, bit ćemo suđeni prema ljubavi.“ br 1022 dok se za Posljednji veli: „Posljednjem sudu prethodit ce uskrsnuće svih mrtvih, "pravednika i nepravednika" (Dj 24,15). To ce biti "čas kad ce svi koji su u grobovima čuti glas Sina čovječjega. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5,28-29).“ br 1038 (Pogledajte i ostale brojeve). Dakle na prvi pogled čini nam se da ćemo prvo biti suđeni posebno i već određeni za vječni život a onda opet dolazi „neki“ sud (nešto kao „drugostupanjski“) gdje ćemo svi zajedno biti konačno suđeni. Jako je važno shvatiti da ovdje govorimo o Bogu i vječnom životu, ponavljam, vječnom – dakle ovdje trebamo zaboraviti na kategoriju vremena, na prije i poslije jer u Bogu je sve – sada. I da na kraju odgovorim na vaše pitanje – smiješno je dakle razmišljati o 3, 7 ili 40 dana vječnog života. No isto tako, razumljivo je da ljudi u periodu žalovanja i onog dubokog opraštanja od voljenog pokojnika imaju potrebu pa ponekad i različite unutrašnje doživljaje koji prate to „dijeljenje“ od voljene osobe. Ali sve to možemo promatrati pod emotivno-psihološkim vidikom, nikako drugačije.

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

Da biste komentirali, prijavite se.