Što sveti Toma kaže o imigraciji?

Što Biblija kaže o imigraciji? Što Crkveni učitelji i teolozi kažu? Prije svega, što najveći Crkveni naučitelj sveti Toma Akvinski kaže o imigraciji? Nudi li njegovo mišljenje neki uvid u goruća pitanja koja tresu naciju i brišu nacionalne granice?
Autor: studenti.dominikanci.hr/Laudato/M.R. Photo: studenti.dominikanci.hr ponedjeljak, 21. rujna 2015. u 16:18

Gledajući raspravu o imigraciji, gotovo se automatski pretpostavlja kako je glede tog pitanja stav Crkve na poziciji bezuvjetnog dobročinstva prema svima koji, bilo to legalno ili nelegalno, ulaze u državu. No, je li to uistinu tako?

Imigracija je moderan problem te bi neki mogli pomisliti kako sveti Toma nema mišljenje po tom pitanju. Ali u biti, on ga ima. Treba samo pogledati u njegovo remek djelo, Suma Theologica, u drugi dio prvog dijela, pitanje 105, članak 3 (I-II, Q. 105, Art. 3.). Naime, tamo se može naći njegova analiza zasnovana na uvidima u svetopisamske tekstove, a koja može pomoći trenutnoj nacionalnoj raspravi. I ta analiza je u potpunosti primjenjiva na sadašnjost.

Sveti Toma: „Odnosi sa strancima su dvovrsni: miroljubivi, te neprijateljski: i glede obje vrste tih odnosa Zakon sadrži prikladne propise."

Komentar: U ovoj svojoj tvrdnji, sveti Toma polazi od toga da nisu svi imigranti jednaki. Svaki narod ima pravo odlučiti koji imigranti su dobri, odnosno „miroljubivi“ u odnosu na opće dobro. Kao sredstvo samoobrane, država može odbaciti one kriminalne elemente, izdajice, neprijatelje i sve druge koje smatra štetnima ili „neprijateljskima“ prema svojim građanima.

Druga stvar koju sv. Toma tvrdi jest ta da je odnos prema imigrantima i u slučaju njihove miroljubivosti i u slučaju neprijateljskog odnosa, određen zakonom. Država ima pravo i dužnost provoditi svoje zakone.

Sveti Toma: „Židovima su ponuđene tri mogućnosti miroljubivih odnosa sa strancima. Prvi, kad stranci prolaze kroz njihovu zemlju kao putnici. Druga, kad dolaze živjeti u njihovu zemlju kao pridošlice. I u oba ova slučaja Zakon ima odredbe u svojim zapovijedima: jer pisano je (Izlazak 22,21): „Ne tlači pridošlicu...“; te opet (Izlazak 23,9): „Ne ugnjetavaj pridošlicu!“

Komentar: Ovdje sveti Toma potvrđuje činjenicu da će drugi htjeti doći posjetiti ili čak ostati u zemlji neko vrijeme. Takvi stranci zaslužuju biti tretirani s dobrotom, poštovanjem i uljudnošću, što je dužno ponašanje prema svakom čovjeku dobre volje. U ovim slučajevima, zakon može i treba štititi strance od lošeg postupanja i uznemirivanja.

Sveti Toma: „Treća mogućnost se odnosi kad neki stranac želi biti u potpunosti primljen u njihovo narodno zajedništvo i vjeru. U odnosu na ove uočen je određeni red. Oni, naime, nisu odmah primili državljanstvo: baš kao što je to bio zakon kod nekih naroda da nitko nije smatran građaninom izuzev nakon dvije ili tri generacije, kako to kaže Filozof (Poli. III, 1).“

Komentar: Sveti Toma uviđa kako će biti i onih koji će željeti postati građanima zemalja u koje dođu. Ipak, on kao prvi uvjet prihvaćanja postavlja to da oni moraju imati želju potpune integracije u ono što bismo danas nazvali kulturom i životom naroda.

Drugi uvjet jest da davanje državljanstva ne bude neposredno. Naime, za proces integracije potrebno je vremena. Stranci se trebaju prilagoditi narodu u koji su došli. Sveti Toma pri tom citira Aristotela koji je naveo kako je za ovaj proces prilagodbe nekad trebalo dvije ili tri generacije. Sam sveti Toma ne daje vremenski rok, ali ovim priznaje da to može biti dugo razdoblje.

Sveti Toma: „Razlog za ovakav pristup je taj što bi se, ako bi strancima bilo dopušteno miješati se u poslove naroda čim bi došli u njegovu sredinu, mogle pojaviti mnoge opasnosti, budući da bi stranci, još uvijek nemajući na srcu zajedničko dobro, mogli pokušati učiniti nešto opasno po domaći narod.“

Komentar: Zdravi razum svetog Tome sigurno nije politički korektan, ali je logičan. Teolog navodi kako je život u novom narodu kompleksna stvar. Treba, naime, vremena da bi se upoznala pitanja koja su bitna za domicilni narod. Oni koji su upoznati s dugom poviješću naroda, u najboljem su položaju da na dulje staze odlučuju o njegovoj budućnosti. Opasno je i nepravedno stavljati budućnost države u ruke onih koji su tek pridošli, koji, iako nisu sami tome krivi, imaju malo pojma o tomu što se događa ili što se događalo narodu u koji su došli. Takva bi, naime, politika, mogla voditi prema uništenju samoga naroda.

Kao ilustraciju ove tvrdnje, sveti Toma kasnije navodi kako se Židovski narod nije jednako odnosio prema svim narodima, budući da su narodi koji su mu bili bliži, brže integrirani u njegovo pučanstvo, od onih koji su bili dalje. Nekim neprijateljskim narodima uopće nikad nije bilo dopušteno ulaziti u zajedništvo sa židovskim narodom upravo zbog njihovih neprijateljskih stavova.

Sveti Toma: „Ipak, bilo je moguće učiniti za nekog iznimku te mu priznati državljanstvo i to na osnovu nekog kreposnog čina koji je ta osoba učinila: s tim u vezi (Judita 14,6) imamo Ahiora, zapovjednika Amonaca, koji „bi pribrojen narodu Izraelovu sa svim svojim domom.“

Komentar: Ovim, sveti Toma hoće reći kako pravila nisu rigidna. Postojale su iznimke koje su bile zasnovane na okolnostima. Ipak, takve iznimke nisu bile proizvoljne već su uvijek na umu imale opće dobro. Primjer Ahiora opisuje davanje državljanstva zapovjedniku i njegovoj djeci, zbog njegove dobre usluge pružene izraelskom narodu.

Ovo su, dakle, neke misli svetog Tome Akvinskog po pitanju imigracije, zasnovane na biblijskim načelima. Vidljivo je da se kod pitanja imigracije mora imati na umu dvije stvari: prva je jedinstvo naroda, a druga je briga za opće dobro.

Imigracija bi za svoj cilj trebala imati integraciju, a ne dezintegraciju ili segregaciju. Imigrant ne bi trebao samo željeti uživati povlastice zemlje u koju dolazi, već imati na umu odgovornost pristupanja u puno zajedništvo s domicilnim narodom. Bivajući državljanin, osoba dugoročno postaje dio šire obitelji, a ne dioničar u dioničkom društvu koji traži kratkoročni vlastiti interes.

Također, sveti Toma naučava da imigracija treba na umu imati opće dobro; ona ne može uništiti ili preplaviti domicilni narod.

Ovo objašnjava zašto mnogi osjećaju nelagodu masivnom i nerazmjernom imigracijom. Naime, takva imigracijska politika na umjetan način dovodi do situacije koja uništava zajedničke točke jedinstva i satire sposobnost društva da na organski način apsorbira nove elemente u jedinstvenu kulturu. Pri tom se u potpunosti zanemaruje opće dobro.


Razmjerna imigracija uvijek je bila dio zdravog razvoja društva budući da je unosila novi život i kvalitete u društveni organizam. Ali, gubitak te razmjernosti te, uz to, potkopavanje svrhe države kao takve, prijeti dobru naroda.

Kad se takvo što događa, državi bi bilo dobro slijediti savjete svetog Tome Akvinskog i biblijska načela. Narod se treba voditi načelima pravde i ljubavi prema svima, uključujući i strance, ali prije svega treba čuvati opće dobro i svoje jedinstvo, bez kojih niti jedna država ne može dugo opstati.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.