U molitvenom zajedništvu s bl. papom Ivanom Pavlom II.

Hvala Ti dobri Bože što si u punini vremena stvorio novi život i poslao u svijet našeg svetog papu Ivana Pavla II. Hvala Ti, Bože, što je stvoren tako čudesno!
Autor: Sabina Mezak Photo: www.savjetnikuspjeha.com četvrtak, 24. travnja 2014. u 16:47

SVJEDOČANSTVO
10. i 11. rujna 1994. godine još za vrijeme rata u Hrvatskoj papa Ivan Pavao II. pohodio je prvi put Hrvatsku, poticao na opraštanje i to nama svima ljudima: na vlasti, svećenicima, vjernicima, mladima, s naglaskom da to uvijek prvi činimo.
Uoči prvog pohoda Sv. Oca pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj probdjela sam na livadi na Hipodromu s grupom mladih "Prisutnost". Neke od njih upoznala sam na duhovnim vježbama na Fratrovcu, a koje je vodila pokojna časna sestra Ines Kezić.
Puno smo pjevali i slavili Gospodina, bilo je jako radosno, svi smo bili dobrohotni jedni prema drugima. Bilo je suza radosnica, ali i suza žalosnica s obzirom na rat i žrtve, izbjeglice i nestale, bilo je boli, tužnih i praznih pogleda, ali i osmijeha na licima ljudi osobito nas mladih, duboki mir, puno neobjašnjivih isprepletenih snažnih emocija.
Napomena: Imam 3 slike:  1. - noćno bdijenje s mladima,   2.- cestu kojom je prolazio papa Ivan Pavao II. i mnoštvo koje ga dočekuje sa strane te 3.- pogled prema oltaru s mjesta na kojem sam slavila Gospodina ujutro uoči slavljenja euharistije na Zagrebačkom hipodromu.

SVJEDOČANSTVO
Negdje u ljeto 2009. godine u subotu sam radila, bilo je dežurstvo i na tržnici na Britanskom trgu, kolega Ivan me je na odlasku pozvao da pogledamo na štandovima izložene stare stvari i predmete po vrlo niskim cijenama - stare knjige, romani, kućanski predmeti i različite stare stvarčice. Meni se ništa nije svidjelo, osim eventualno nekih kuharica, a bilo je tu i loših - tamnih sadržaja. Htjela sam otići, međutim, kolega se zadržavao. Došli smo do jednog štanda na kojem su bile izložene porculanske šalice sa zlatnim rubom; na jednoj strani lik pape Ivana Pavla II. mladog i nasmiješenog lica u svijetlo žutom krugu, a gore desno piše PAPA IVAN PAVAO II., a s druge strane šalice piše CROATIA, ispod ANNO DOMINI, 1994. Oči su mi zastale, kolega je polako odlazio, a ja nisam skidala oči s lika pape na šalici. Posebno sam voljela papu Ivana Pavla II. On je papa moje mladosti. Pitala sam koliko koštaju šalice, a prodavačica je rekla 30 kn po šalici. Pitala sam koliko šalica imaju, rekla je da su ostale samo 2 šalice. Htjela sam set šalica jer su mi se jako svidjele isključivo zbog papina lika. Imala sam 50 kn u novčaniku i rekla sam da ćemo malo prošetati. Međutim, bojala sam se da se ne bi šalice rasprodale i vratila se brzo natrag do štanda. Pitala sam da li se šalice mogu još negdje nabaviti? Prodavačica je rekla teško da ću naći to negdje, prošlo je više godina i da su im samo te 2 ostale. Bilo mi je neugodno kolegu pitati da mi posudi 10 kn kako bih imala za 2 šalice. Nije dugo prošlo otkako sam se zaposlila, a bilo je već i pred zatvaranjem tržnice i počeli su se pakirati. Prodavačica je vidjela moju zainteresiranost za obje šalice i dok sam razmišljala što da napravim, rekla sam da imam samo 50 kn u novčaniku. Rekla je dobro dajte 50 kn. Bila sam sretna jer sam dobila obje šalice. Jednu imam kod kuće, a drugu sam poklonila prijatelju slijepom čovjeku iz župe BDM Žalosne, Špansko.

SVJEDOČANSTVO
Srpanj 2010. Ljetovala sam sama kod Trogira na Čiovu kod istog slijepog prijatelja kojemu sam poklonila šalicu i vodila iznajmljivanje apartmana – primanje gostiju, čišćenje apartmana, uređivanje okoliša i sve što je bilo potrebno. Istovremeno sam svaki dan išla na molitvu  krunice i slavljenje euharistije, doma čitala Sv. pismo, srijedom išla na zajednicu Krvi Kristove, četvrtkom na klanjanje pred Presvetim, subotu na probu za župno pjevanje i slavljenje na euharistiji, na blagdan Gospe od Karmela išla sam u Trogir gdje su u procesiji po rivi uz pristanište brodova nosili Gospu i pozdravljali je zvukom truba iz brodova… Tad sam dala posvetiti Gospin škapular kojega nosim.
Stigli su jedni gosti, dvije obitelji iz Poljske, dva brata s obitelji. Inače, gosti iz Poljske su me nekako posebno razveselili, neka mi svi drugi ne zamjere.
Kada sam ih pitala jesu li dugo putovali i ponudila ih sokom, rekli su da nisu da postoji autocesta i da je dobro. Nekako sam rekla da volim Poljsku najviše zbog pape Ivana Pavla II. Oni su mi kratko spominjali Wadowice, svetište Majke Božje Czestochowe, Niegowić. Bili su jako otvoreni iako su doputovali s problemom. Otac me pitao postoji li privatni dobar doktor, oni bi platili da pregleda njihovog starijeg sina, imaju i osiguranje. Sina je cijelim putem jako boljelo u predjelu trbuha, uz povraćanje. Rekla sam im da nema privatnog doktora, ali da je dobar doktor koji će ga pregledati uz sporazumijevanje na poljsko-hrvatsko-engleskom jeziku, te mimikom. Sumnjali su na otrovanje hranom ili napad slijepog crijeva. Otišla sam s njima do doktorice opće prakse pribojavajući se radi li uopće popodne. Doktorica je, Bogu hvala, bila dežurna popodne i nakon detaljnog pregleda rekla da ona ipak sumnja na upalu slijepog crijeva i da se potvrdi ultrazvukom u splitskoj bolnici. Rekla sam im da ću ići s njima. Ja nisam znala put do bolnice, ali sam pratila putokaze i znam hrvatski, a oni su imali GPS navigaciju. To mi je bilo prvo iskustvo s operacijom i strancima, gdje je sve nekako bilo povjereno meni, a ja nisam ništa znala, samo sam se pouzdala u Božju pomoć. Stigli smo do bolnice, međutim trebali smo čekati. Mladić je relativno brzo obavio pregled i vađenje krvi, ali na ultrazvuk je dulje čekao. Nakon sat i više vremena obavio je i ultrazvuk. Međutim, rekli su da nalaz krvi još nije gotov, iako su sumnjali na slijepo crijevo prema ultrazvuku. Čekali smo još sat i pol. Bila je očito smjena doktora, kako su nam na kraju, kada smo pitali što je posrijedi, i potvrdili. Odjednom je otac rekao da bi on htio da odu avionom u Poljsku, da se boji da bi htio dobrog doktora i dobru bolnicu i da nije problem u financijama. Ja sam rekla da je to jako dobra bolnica i da imaju dobre doktore. Zamolio me otac da im ipak to i kažem na što mu je jedan doktor rekao da time riskira život jer ne zna hoće li prsnuti crijevo na putu i može dobiti sepsu. Sina su postavili na kolica - ležaj u pripremi za operaciju. Sin mi se obratio da mu pozovu svećenika. Oni su zvali, ali nije se nitko javio, bila je večer. Ja sam inzistirala blago da pokušaju ponovo. Bilo mi je žao mladića od oko 18 godina. Otac je sve više postajao nervozan, majka je uglavnom bila sa sinom, pa su se i izmjenjivali. U jednom trenutku u čekaonici kako sam iscrpila komunikaciju malo na engleskom, otac na poljskom, ja opet na hrvatskom i predložila sam ocu da se pomolimo svaki u sebi da sve dobro prođe. Otac je prihvatio. Malo se smirio i ubrzo nakon molitve, cca 20 -30 min, prozvali su njegovog sina. Ušli smo i otac i ja, a sin mi se obratio pitajući ponovo za svećenika. Rekla sam da ga nisu uspjeli dobiti i uz osmijeh sam rekla da se ne boji, da će biti sve dobro, da smo se u čekaonici otac i ja molili, da ćemo svi zajedno i dalje moliti… Rekla sam mu sretno, da ne brine, da se vidimo, mahnula mu i odvezli su ga. Otac je ranije čekajući sa mnom u čekaonici rekao da je njegov brat isto bio na operaciji slijepog crijeva. Čekajući da operacija završi, u jednom trenutku sam predložila i majci i ocu da se pomolimo u kapelici u bolnici. Bila je zatvorena pa su otac i majka kleknuli zajedno ispred rešetki kapelice i molili se, primili su se za ruke. Meni su suze navrle na oči, ali sam se suzdržavala, kako ne bi primijetili. Kad smo se vraćali od kapelice na zidu stubišta bila je slika Ivana Pavla II.  Rekla sam gledajući u sliku: Ivane Pavle II. zagovaraj za svog Poljaka. Znajući kako je papa volio i Hrvate. Vraćajući se svi u čekaonicu dobila sam tako neko posebno povjerenje da će zaista sve biti dobro. I sama ta hrabrost i pozitivnost pratile su me od početka. Cijeli taj dan nismo ništa jeli do navečer.
Išla sam svaki dan s njima u bolnicu. Onaj dan kad je trebao vaditi konce, straga auta je odjednom počeo jako dimiti sivo-bijeli dim. Stali smo, otac je zvao servis u Poljskoj da ih pita što je s novim autom. Servis mu je rekao gdje je najbliži servis u Hrvatskoj, s obzirom gdje se mi trenutno nalazimo i pozvali su vučnu službu. Otac je tada zvao svog brata da dođe po nas i odveze nas do bolnice. Na kraju su u servisu rekli da im nije poznat razlog, možda jedino radi "drukčije kvalitete goriva".
Na kraju je sve dobro završilo. Zvali su me i inzistirali da idem s njima u Poljsku odmah sad po njihovu povratku, da vidim kako je kod njih doma. Željeli su me ugostiti i rekli da ćemo obići svetišta na kojima je bio papa Ivan Pavao II., jer smo uglavnom razgovarali o Gospi i o papi Ivanu Pavlu II., svetištima, kako je poljski i hrvatski narod sličan. Međutim, ja nikako nisam mogla. Razmijenili smo mailove i adrese i iduće godine su opet došli i pozivali me u Poljsku. Treću godinu nakon mog nenamjernog odbijanja, jer sam željela, trebala sam ići u to neko predloženo vrijeme na hodočašće s paterom Frkinom, ne sjećam se točno gdje. Uglavnom sam im spomenula nakanu da se molimo zajedno za dobar izbor bračnog druga. Oni treće godine nisu došli kod nas na ljetovanje, raspitivali su se i ranije kod mene i planirali su kupiti neku povoljnu kućicu na moru u Hrvatskoj.
Na kraju nisu trebali platiti troškove bolnice jer je Hrvatska sklopila ugovor s Poljskom, vozilo je bilo pod garancijom, sve je bilo besplatno, jer netko je to unaprijed sve platio. Meni je otac nudio novac u zahvalu. Rekla sam da sam željela pomoći i da ne želim primiti nikakav novac, da kad dođem kod njih pružit će mi smještaj i ići ćemo u svetišta.
Hvala ti, sveti Ivane Pavle II. za zagovor.

SVJEDOČANSTVO
Ubrzo nakon toga, iste 2010. godine, putujući kući s pjevanja i slavljenja Gospodina, razgovarala sam s Marijem bratom u Kristu nešto o papi Ivanu Pavlu II., spominjala se beatifikacija. Kada sam mu svjedočila kako sam naišla na šalice s papinim likom i spominjala papino ime, rekla sam: "sveti papa Ivan Pavao II.", umjesto kako sam mislila reći papa Ivan Pavao II.
Ispravila sam se, opet sam nešto govorila, svjedočila kako sam bila na Hipodromu na bdijenju i spomenula njegovo ime i ponovila sam: "sveti papa Ivan Pavao II.". Ponovno sam se ispravila i treći put sam ponovno u razgovoru rekla: "sveti papa Ivan Pavao II.". Rekla sam da ne znam kako sam tri puta izgovorila SVETI PAPA IVAN PAVAO II. , a znam da još nije proglašen ni blaženim jer je bilo govora o beatifikaciji. I nadodala sam kako je papa Ivan Pavao II. uistinu bio svet čovjek i rekla sam da neka ostane kako sam rekla i da vjerujem da će on sigurno biti ubrzo proglašen i svetim.
Bila sam 2.4.2013. prisutna u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu: Sjećanje na papu I. Pavla II. - "Karolu s ljubavlju" na Kaptolu 29 a, gdje su bile na projektoru izložene fotografije sjećanja: Svetište Majke Božje Czestochowa, Papin grb u Czestochowi, katedrala na Wawelu, Rodna kuća Wadowice, Niegowić - prva župa kapelana Wojtyle, Trg Ivana Pavla II. - Wadowice, crkva u kojoj je kršten Karol Wojtyla, tisuće svijeća za voljenog papu, uz vokalni sastav u poljskoj narodnoj nošnji i hrvatska muška klapa Bistrica i ostale izvođače. Tu sam se prisjetila mojih Poljaka kako su spominjali ta svetišta, a ja sam do tada čula samo za Svetište Majke Božje Czestochowske.
SVJEDOČANSTVO
DEVETNIČARI
Molili smo nas 10 mladića i djevojaka većinom iz zajednice Maranatha (u čijem sastavu Betlehem sam slavila Gospodina, išli smo po Hrvatskoj s paterom Smiljanom Draganom Kožulom koji je vodio duhovnu obnovu Molitvom očuvajmo Hrvatsku za domovinu, Pokret krunice za obraćenje i mir) međusobno devetnice za izbor dobrog bračnog supružnika po Božjoj volji i svaki dan je netko postio i prikazao osobu za koju se molilo u toj devetnici u slavljenju euharistije i pričestio se za nju, a svi ostali smo molili molitvu za izbor supružnika po Božjoj volji i prikazivali na euharistiji. Nakon isteka svih devetnica (što je trajalo 3 mjeseca) od nas 10 četvero nas je išlo zahvaliti Majci Božjoj Bistričkoj na Cvjetnicu 2013. godine. U Mariji Bistrici sam zavapila Majci Božjoj i rekla joj da više ne mogu i neću sama bez nje, da me zagovara kao što je zagovarala u Kani Galilejskoj. Kleknula sam ispred oltara i gledala sam u kip Majke Božje i primala njene milosti. Osjetila sam duboki mir, nekako sam vjerovala da sam joj konačno povjerila i predala svoju situaciju i brigu.
Išli smo također zahvaliti i Majci Božjoj Trsatskoj na sam blagdan Gospe Trsatske, a to je 10. svibnja, 2013. nas četvero kada sam u galeriji kupila za nas "Molitvu zagovora Svete Obitelji za našu obitelj" (Papa Ivan Pavao II.). S prednje strane je slika Sv. Obitelji, a na poleđini je prelijepa molitva koju sam od tada molila.
Ranije sam znala moliti devetnicu papi Ivanu Pavlu II. za zagovor, a znala sam i spontano moliti za brak i obitelj poput Sv. Obitelji po zagovoru pape Ivana Pavla II., kao i za čistoću srca, duše i tijela kako mene tako i zaručnika. Čak sam znala reći obraćajući se Sv. Obitelji - Isusu, Mariji i Josipu da i ja želim takvu sv. obitelj, misleći na međusobne odnose, ljubav, poštovanje, požrtvovnost, skrb, služenje, predanje, jednostavnost.

SVJEDOČANSTVO
9.6.2013. hodočašće na Trsat na 10. obljetnicu trećeg pohoda pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku 2003.-2013. Mladići i djevojke u pratnji patera Vatroslava Frkina koji radi na pastoralu za mlade neudane i neoženjene djevojke i mladiće, govori i podučava o predbračnom čistom hodanju kako bi u braku bili sretni i blagoslovljeni, molimo krunicu za duše poginulih branitelja i duše u čistilištu za spas njihovih duša, da nam izmole dobre bračne supružnike. Pater vodi na hodočašća, duhovni razgovori s pojedincima...
Krenuli smo s Kaptola autobusom udruge JOB na kojem piše MARIJA TE LJUBI, ISUS TE LJUBI. Na sredini autobusa plave boje se oslikavao zlatni kip Majke Marije koji je smješten ispred Zagrebačke katedrale. Tu sam negdje na tom mjestu ja sjedila u autobusu.
Išli smo Isusov put svetoga Križa na Fortici, slavili euharistiju, obilazili oko oltara i molili Majku Božju Trsatsku za zagovor da nam izmoli dobrog bračnog druga, kao i papu Ivana Pavla II. čija je slika bila izložena ispred oltara, na pročelju zvonika crkve i na auli Ivana Pavla II. u dvorištu samostana. Nagovor je bio sjećanje na papu Ivana Pavla II., o pohodima u Hrvatskoj... Prisjetila sam se kada sam ga s mladima na Hipodromu dočekivala prvi put. Imala sam 20 godina. Nagovor me jako ganuo do suza.
Imali smo priliku posjetiti Riznicu - galeriju u svetištu u kojoj se čuva slika Majke Božje Trsatske, najstariji hrvatski molitvenik N. Dešića "RAJ DUŠE", posvećen Katarini Frankopan 1560. g. unikat, Pokaznice, kip Bogorodice najstariji zavjetni dar hrvatskoga bana Tome Bakača - Erdodya iz 1597., razne slike, i ostalo, i naposljetku KRUNICA, dar pape Ivana Pavla II. Trsatskom svetištu 8. lipnja 2003. Imam i fotografije.
Kad sam se dotakla kip Ivana Pavla II. postavljen ispred svetišta - točnije njegove ruke, (ruke su izlizane od dodira ljudi) osjetila sam njegovo prisustvo - duboki mir, radost, a dodirujući kip Majke Božje na izlazu iz samostana. osjetila sam strujanje u dlanovima, milost i duboki mir.

RAZMIŠLJANJA
Faustina Kowalska i Božansko Milosrđe, blagdan Majke Crkve je pao 2013. godine na moj rođendan, 20. svibnja. Kako sam znala ići u onu župnu crkvu gdje je tada bio blagdan, tako sam i ovaj put išla na svoj rođendan u crkvu Majke Crkve u Trnovčici. Radovala sam se zato što sam kao djevojčica u 4. razredu O.Š. nakon deložacije iz stana u koji smo uselili kako smo saznali da tu nitko ne živi, a mi smo mama, sestra i ja živjeli u podstanarstvu, doselili u Trnovčicu preko zime u trošnu malu i nedovršenu kućicu od ujnine tetke, koja nije smjela saznati da smo se uselili unutra privremeno. Kućica je smještena prva od mosta, uz široki potok i visoki nasip te dugačku zelenu površinu do mosta. Stanovali smo preko puta sadašnje izgrađene crkve Majke Crkve i Maksimilijana Kolbea, odmah preko potoka. Nažalost, trebali smo se preseliti nakon zime na Miroševac opet u podstanarsku sobu, u ulicu pokraj groblja.
Kad sam na blagdan Majke Crkve dolazila autobusom gledala sam hoću li vidjeti i prepoznati tu kućicu jer 29 godina nisam dolazila, nisam imala informaciju postoji li kućica uopće. Kako sam iz autobusa krenula za mnoštvom prema crkvi pomirila sam se da je kućica negdje u naselju gdje ne prolazi autobus. Međutim ugledala sam s desne strane potok, most i prišla bliže i vidjela da je kućica još tamo i da se crkva izgradila odmah u susjedstvu preko potoka. Bila sam neopisivo radosna, zadivljena...
Spoznala sam da kad mi je bilo najteže u 4. razredu O.Š. da je Isus uvijek bio sa mnom i kada ga ja nisam toliko prepoznavala i još upoznala (jer u to vrijeme nismo išli na nedjeljnu euharistiju) i da je Božansko Milosrđe zapravo oduvijek bilo pokraj mene. Samo me je čekalo da se ponovo vratim.

Prošle godine sam na blagdan Božanskog Milosrđa bila u zagrebačkoj katedrali. Slavila se euharistija i pobožnost Božanskog Milosrđa i bilo je jako lijepo.
2013. sam izabrala džepni kalendar s motivom sličice Sv. Obitelji, a 2014. sam od nekoga dobila na dar džepni kalendar s motivom sličice pape Ivana Pavla II.
Papa Ivan Pavao II. mi je posebno bio drag papa jer me podsjećao u starijim danima na mog pokojnog djeda Juraja, majčinog oca koji je imao moždani udar pa mu je bio poremećen centar za kontrolu slina, te sporije kretanje, a papa Ivan Pavao II. je unatoč bolesti i tjelesnoj slabosti pohodio i našu prelijepu zemlju Hrvatsku u vrijeme rata, i njemu je bila oštećena kontrola sline.
Malo i crte lica, misaoni pogled, otežano kretanje, požrtvovnost i snažan duh prisjećali su me na mog djeda koji me je kao djevojčicu prvi naučio moliti prije spavanja osnovne molitve: Anđele čuvaru mili, Oče naš, "Idem spat, Boga zvat", "Život kratak, a smrt stalna njoj se ne zna dan ni čas"...,  a iznad kreveta na zidu u bakinoj i djedovoj sobi imamo veliko platno Posljednje večere koje je djed kupio. Znala sam često pogledati i zaustaviti pogled na tom platnu, na bakinu i djedovu sliku s vjenčanja i na druge pobožne slike u drugoj sobi npr.  sv. Juraj, te u kuhinji Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino, kao i kasnije u veliki plakat pape Ivana Pavla II. dar iz nekog tiska Glas Koncila ili sl. nakon što se preselio u Nebo.
Djed Juraj se 1. travnja 1996. na Veliki petak preselio Gospodinu, a papa Ivan Pavao II. 2. travnja 2005. Papa je rođen 18. svibnja, a ja 20. svibnja.
Fotografirala sam kad sam bila dežurna, 17.veljače 2011. i Posljednju večeru na glavnom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića kod Manduševca djelo umjetnika po nadahnuću Isusovih riječi iz Evanđelja, LK 22,19-20. Izrađeno u Buenos Airesu, Argentina. Svaki put kad sam prolazila radosno sam gledala i zaustavljala se.
Imendan slavim 27. listopada, dan uoči apostola Jude Tadeja kojega sam uzela za glavnog sveca zaštitnika uz mnogobrojne svece i blaženike koje zazivam i molim za zagovor.
Papa Ivan Pavao II. je imao poseban odnos i štovanje Gospe, kao što imam i ja, posebno od 2010. g. Nekako je započelo u Međugorju kad sam s mladićima i djevojkama neoženjenima i neudanima išla na hodočašće 9. 4. 2010. - 11. 4. 2010. Majci Božjoj Međugorskoj u pratnji časne sestre Biserke Jagunić. Ponijela sam iz Zagreba 2 buketića cvijeća smilja jedan za mene drugi za časnu da predamo Gospi. Časna mi je rekla da ja svoj buketić stavim kod Gospinog kipa u crkvi sv. Jakova, a ona će svoj predati na brdu ukazanja Podbrdu. Htjela sam i ja na Podbrdu ostaviti svoj buketić, međutim poslušala sam časnu da ja predam u crkvi. Ja se uopće nisam sjetila Gospinog kipa u crkvi, kao da sam prečula kako je časna rekla u crkvi, nego sam odmah pomislila na vanjski kip ispred crkve. Mislila sam u sebi malo nevoljko zašto je časna tako odlučila, razmišljala sam da je vjerojatno htjela da buketići budu kod oba kipa. Kako je taj kip ispred crkve omeđen ogradom, razmišljala sam kako ću staviti Gospi u ruku buketić, a ne mogu samo baciti unutra na zemlju. Ograda je bila zatvorena, a ja sam trebala ostaviti buketić. Prijateljica me pitala nećeš valjda? Ja sam rekla, Gospe oprosti, a kako ću, kad je ograda zatvorena. Popela sam se preko ograde i preskočila je i stavila buketić u Gospine ruke.
Krenuli smo na Podbrdo, kiša je lijevala, časna sestra je molila za sve nas za Marijin zagovor za dobre bračne supružnike ispred Gospinog kipa. Ja sam sve nas fotoaparatom samoinicijativno slikala, htjela sam i snimiti molitvu, ali ranije nisam nikad snimala ( a i novi fotoaparat), nisam ni znala gdje se nalazi izbornik za snimanje. Pokušala sam, pritiskala ikonice u žurbi, radosti i neobjašnjivom smijehu u sebi, kako bi uhvatila cijelu molitvu i odjednom je upalilo i uspjela sam snimiti cijelu molitvu.
27. 4. 2012. - 29. 4. 2012. hodočašće u Međugorje - "Golubovi" u pratnji patera Vatroslava Frkina kako nas je on sam zvao. Imali smo dogovoren susret s vidjelicom Vickom, međutim ona se spremala na operaciju kralježnice i imala je bolove, nije nas mogla primiti pa je njezin suprug Mario došao svjedočiti umjesto nje o Bogu, o njihovoj odluci o braku, situacijama u kojima se nađu bračni parovi i kako su rješavali nevolje, kako se on nosi uz Vicku i njeno poslanje ... Penjanje na Križevac i pater kojemu je bilo teško popeti se taj je put s nama, uz pomoć dvojice mladića "golubova" došao do vrha. Ranije je bio na operaciji. Bili smo i kod Plavog križa i molili Gospu za zagovor da ona moli na naše nakane da nam izmoli dobre bračne supružnike, a mi ćemo moliti na njene nakane, jer ona će savršenije moliti nego mi i po Božjoj volji neka bude.
Tada sam usmenim obećanjem  sklopila tzv. "ugovor - sporazum" s Gospom da ona moli na sve moje nakane, a ja ću moliti na njene. Poruke koje je davala vjernicima na ukazanjima vidiocima i na te nakane sam molila, iako sam češće samo izgovorila jednostavno Gospe ti moli na moje nakane, a ja ću na tvoje.
2013. išla sam na hodočašće u Međugorje sa svojom molitvenom zajednicom Maranatha gdje mi je Isus u autobusu na putu prema Međugorju u proroštvu rekao po voditeljici molitvene zajednice Alemke, jer smo slavili Gospodina Isusa i pjevajući Duhu Svetome sišla je sila Duha Svetoga, da mi je uslišao dugogodišnju molitvu za muža. Priprema mi srce da ga uzljubim...
Nisam znala tko je taj, samo sam osjećala da mi se u srce ulijeva ljubav, radost, mir, milina. Srce mi se širilo. U Duhu sam vidjela svoje srce kao čašu gotovo praznu s malo tekućine, i kako ju Isus ispunja do negdje 2/3 čaše.
Hvala i slava Bogu Ocu,
Hvala i slava Bogu Sinu Isusu Kristu,
Hvala i slava Bogu Duhu Svetome!
Hvala Gospi od Anđela, Majci Božjoj Snježnoj, Majci Mariji Međugorskoj Kraljici mira, Majci Crkve, Majci Božjoj Bistričkoj, Majci Božjoj Kraljici sv. Krunice, Majci Božjoj na nebo uznesenoj, Majci Božjoj Trsatskoj, Majci Božjoj Remetskoj, Majci Božjoj od Kamenitih vrata, Majci Božjoj Kraljici Hrvata, za molitve i zagovore,
Hvala za molitve i zagovore svetom papi Ivanu Pavlu II.,
Hvala svetoj Obitelji za molitve i zagovore,
Hvala Božanskom Milosrđu!
Sveti Ivane Pavle II. moli i zagovaraj i dalje za hrvatski narod, za poljski narod, za katolički narod, za jedinstvo kršćana i za mir u cijelom svijetu!

Da biste komentirali, prijavite se.