Život u znaku dvojice velikih papa

Sjedim neki dan sa svojom suprugom i pregledavamo neke fotografije. Sjećamo se nekih dana, smijemo. Između ostaloga naiđem na fotografije iz Osijeka, tamo davne 2003. kada je dolazio papa Ivan Pavao II. Prelistavamo mi to i sjećamo se kako je bilo lijepo taj dan.
Autor: Vedran Bošković Photo: www.zenit.ba srijeda, 30. travnja 2014. u 12:50

U jednom trenu shvatimo da smo oboje na slici, iako se u tom vremenu nismo poznavali.  Prolomio se smijeh našim dnevnim boravkom! Čovječe, tada smo bili klinci, nismo mogli niti naslutiti. Godinama kasnije, već vjenčani i radosni u spoznaji da smo se pronašli, uživamo u dnevnoj rutini večernje šetnje. Nekako smo tek stigli u kvart  pa se još nismo stigli upisati nigdje u župu. I tako smo nedjeljama uvijek pješačili nekoliko kilometara do prve crkve. Te večeri lagana šetnja i odjednom čujemo neke gitare, nešto se pjeva. Nekakva livada i kućica i hrpa mladih. Šećemo mi tamo, ne bismo htjeli nekome upasti ili smetati, i shvatimo da pjevaju neke super svete pjesme.  Kada smo došli skroz blizu ograde vidimo nekakav plakatić, na njemu raspored svetih misa. A na samom vrhu piše „Župa blaženog pape Ivana XXIII.“.

Mislimo si daj molim te, pogledamo se i prasnemo u smijeh. Iste nedjelje smo otišli župniku, upisali se, nedugo za tim počela je i gradnje crkve. Još uvijek su samo temelji, pa zimi imamo mise u kapelici, a ljeti na otvorenom. Nekako je poseban gušt.

Da biste komentirali, prijavite se.