Hrvatska
Raspršeni sinovi po svim obalama i morima oko Majke lijetaju kao pčele oko razbijenog ulišta, i rone suze u stihu, kipu i tamburici, i pišu ime Hrvatska po nepoznatim putovima.
Na Jelačićevu Trgu leži razum sa zavrnutim vratom.
U Splitu je umro od tuge dalmatinski šajkaš.
U buništu svinje gurkaju krunu Kralja Tomislava.
Pobješnjeli konji hržući jedu s oltara sijeno
i piju iz krstionice svećeničku krv.
Na opustjelim vratima majke dozivaju mrtve sinove
raspletenih kosa zipkajući prazne kolijevke.
Čađave gusle žedne pjesama o klinu vise,
trzajući se na jecaje tamne noći
i lanaca zveku.
Raspršeni sinovi po svim obalama i morima
oko Majke lijetaju kao pčele oko razbijenog ulišta,
i rone suze u stihu, kipu i tamburici,
i pišu ime Hrvatska po nepoznatim putovima.
Junaci u tamnici grizu lisičine posvećenom boli,
majke i siročad grle zavjete trostrukim pletenicama
prognanici pale žrtve na svim oltarima.
Sveci tjeraju razbojnike lomeći im crvene noževe,
vojske i vojske i vojske molitava jurišaju na nebo
i, vođene uskrslim janjcima Širokog Brijega,
pristupaju zadihane k prijestolju Božjem
umorne korake topeći mutnim suzama.
Ljepota Neba zatitra tronutim svijetom
nad veličinom ljubavi.
Stegnu se svemiru srce...
i zaplaka Bog.