Ljubav koja sudi
Pjesma fra Mate Bašića.
Gospodine moj, pomogni moju nemoć,
Pohodi mi srce, da živim Tvoju svemoć.
Dahni u me silu, svoga Svetog Duha,
Obnovi me Tijelom, što nastade od kruha.
Kao grešnik sada, Tebi, Ocu vapim,
Bez Tebe u srcu, kao bezdan zjapim.
Slabić prepun boli, Tebe želim sresti,
Ali grijeh mi Tebe, stalno želi krasti.
Pogledaj tim okom, svoje slabo dijete,
Pošalji u pomoć, svoje svete čete.
Želim Ti se predat, u svem Tebi služit,
Tvoje sveto lice, drugome tad pružit.
Radost je u Tebi, sigurno najveća,
Neka bude meni, po Tebi i veća.
Radost želim biti, svakom Tvome stvoru,
Radovat se želim, anđeoskom koru.
Hvala ti za ljude, kojim si me dao,
Dizao me Ti si, kada ja sam pao.
Hvala za taj svijet, u kom sada živim,
U kojem se tako, Tebi vazda divim.
Tu si Duše Sveti, tvoja je toplina,
Ispunit mi srce, Tvoja je milina.
Kada slab ja padnem, tuga me obori,
Ali ti me digni, novo srce stvori.
Kako da ja onda, ne pjevam ti hvale,
Kako da ne pustim, svoje jade male.
Ti si uvijek Otac, koji nas sve ljubi,
Jedini si onaj, ljubavlju što sudi.
