Ljubavi, nauči me ljubiti

Bože, vječni i prisutni, predani, darovani,
razmišljam kako je veliko svjedočanstvo zajedništva muškarca i žene.

Ti znaš da naša djela ne mogu do kraja učiniti,
da sva naša nastojanja ne mogu sama do vrha doseći,
da se naša predanost ne može sama od sebe dati.
 
Mi smo zarobljenici u nemoći,
sužnjevi Tvoje Veličine koja oduševljava.

Ljubav, zajedništvo, sakrament, brak.
Odluka, predanje, Božja prisutnost, muškarac i žena.

O, kako si velik Bog jer si stvorio čovjeka na svoju sliku.
O, kako si velik Bog jer si načinio muža i iz njegovog vlastitog rebra podario mu ženu.

Ti si Ljubav i iz ljubavi si nas sebi stvorio, da se možeš davati.
I čovjek je čovjek kada u ljubavi živi, a ljubav je Ljubav kada drugoga ljubi.

Hvala Ti, jer stvaraš dvoje da budu jedno.
Kao da si iz svakog  srca otkinuo po komadić i dao ga onom drugom.
I praznina koja je s godinama rasla,
samo Tvojom rukom vođena,
shvatila je gdje joj je punina.  

Sveti Bože, samo kao Tvoja slika jesmo.
I Tvoja smo slika samo kada nasljedujemo što si TI činio,
ljubimo kako si TI ljubio,
darivamo se koliko si se TI darivao,
dosežemo granice do kojih si se TI predavao.

Bože, naš Stvoritelju, naše ogledalo, naš put, naša istino,
molim Te za živog Tebe u našim životima.
Za Tebe koji si nas iz Ljubavi stvorio,
za Tebe kakav si nam se u Sinu objavio,
za Tebe koji si nas svojom vlastitom krvlju poveo.

Molim Te, za živog Tebe u životima onih koji su se odlučili na zajedničku Ljubav,
da u Tebi pronalaze smjericu svake svoje odluke,
da u Tebi pronalaze smisao svega što će ih pratiti,
da u Tebi pronalaze način svake bezizlazne situacije,
da su uvijek otvoreni Tebi kakav jesi,
neočekivan, uvijek nov,
prava Ljubav.

Molim Te, da u zajedničkom hodu,
pogledi budu usmjereni uvijek u jednom, zajedničkom smjeru,
prema gore, k vrhu križa, k Tebi,
raspetoj Ljubavi.