MOJA BAKA – MOJA MAJKA
Danas uz Majčin dan sjetimo se naših mučenica živih i mrtvih, koje su od postanka svijeta bile temelj Domovima našim – naše časne Hrvatice - Majke i bake. Hvala im i slava!
Autor
Marija Dubravac, Brisbane
Fotograf
pixabay
Objavljeno:
14.05.2017 09:20
Za dane one kad si majka bila
Djetetu što no siročetom osta,
Za jade kad si pelin gorki pila
I okitila Nebo krunom posta –
Hvala ti moja mučenička bako
Prošlost sam tužnu sto puta oplako.
Za dane kad si kridom gladovala
Da unuk mali komad kruha ima,
Za suze što si pomno sakrivala
I tješila me milim osmjesima -
Hvala ti moja i majko i bako;
O kako duša boli, jako, jako!
Za dane kad si u školu me slala
Da plug ne bude svagdanja mi hrana,
Kad si iz njedra znojni novčić dala
I tvrdi orah za svog sirotana -
Hvala ti moja žrtvenice, bako!
Neka ti duši bude snivat, lako.
Za noći davne bećarske i duge
Kad mlađan i pjan lumpovah do zore,
Kad ranjavah ti srce mačem tuge
Pišući licem tvojim nove bore,
Kad nisam znao da si nježna tako,
Oprosti moja najmilija bako!
Praštaj za suzu što j' do groba tekla
Kad krenuo sam u dal'ku tuđinu.
Sveđ pamtim riječi što no si ih rekla:
''Ostani Hrvat... Ljubi Domovinu.
Baka će sinko za te molit Boga,
Nek čuva blago - unuka mi moga.''
Praštaj mi, praštaj, za davne godine,
Kad zaborav te sa vidika ote.
Ti čekala si pismo iz daljine,
A unuk tvoj je sanjao ljepote
Slavonskog kraja, našeg sunca zrake -
Tražio srce svoje dobre bake.
I kad se skrhan kraju rodnom vratih
U kući maloj našao te nisam,
U mislima te gledah, s tobom patih.
Ne znajuć dugo tko sam, čiji li sam,
Jaukah kroz noć - Bakoooo, gdje si bakoooo?
Ah, ja sam stranac... I gorko sam plak'o.
O da si mogla makar ko utvora
Na kućnom pragu pored mene sjesti,
Uz suha njedra svanula b' mi zora
I pjevao bih sretan, do besvijesti,
Nek šljivik ori, neka čuje svako:
- Evo me opet u ravnicu, bako.
Danas sam i ja star ko moja baka,
Misli mi plove u davna vremena
Kad sudbine me gnjela kruta šaka,
Al' spasom bi mi u crnini žena.
Eh, da se mladi dani vrnu ope,
Anđelu tome ljubio bih stope.
U maloj kući na trošnom kreve'cu
Gdje zlatna slama na prošlost miriše,
Ruku pruženih bakinome svecu,
Trudno mi tijelo lagano izdiše.
Kroz noć svjetluca neka sjajna zraka,
Fenjerom rajskim svjetli moja baka.
