Nikad više rata, svaka žrtva kliče

Dunav pored tebe, svakog dana teče,
Nosi tvoje boli, gleda sve što kleče.
Promatra ti polja, puna ljudskih žrtvi,
Pušta svoju suzu, za sve što su mrtvi.
 
Čak i voda s neba, blago tebe rosi,
Svaka majka boli, u srcu te nosi.
Crna tvoja zemlja, odijeva nam tijela,
Ljubomorno čuva, ljudska tijela cijela.
 
Čak i tvoja Vuka, u Dunav suze lije,
Podsjeća na ono, što se zbilo prije.
S ulica odnosi, mnoge rijeke boli,
Molitve prinosi, svakog koji moli.
 
Vukovare grade, sa Škabrnjom si jedno,
Ljudstvo u vam’ palo, ne zaboravi nijedno.
Sjećajte se uvijek, što vam se je zbilo,
Što sve u seb’ krije, vaše zemno krilo.
 
Budi jedno sada, moja zemljo mila,
Zbog tih ljudskih duša, što su za te bila.
Što su za te zemljo, svoja tijela dali,
Na oltaru tvome, za tebe su pali.
 
Ponosi se njima, moja Domovino,
Sjećaj ih se uvijek, svaka ruševino.
Sjećajte se ljudi, svake žrtve ljudske,
Izmučenih tijela, svake krvi bratske.
 
Budimo sad jedno, Hrvat do Hrvata,
Kliknimo k'o jedan, nikad više rata.
Jer nam svaki humak, naše zemlje viče,
Nikad više rata, svaka žrtva kliče.