Povratak sina

Povratak sina

A sada kad sam i ja postao siromah,
na ulici samo ja i braća što tumaraju gradom...

povratak-sina-pjesma.jpg
Autor
fra Nikola Dominis/Laudato/K.P.
Fotograf
pixabay.com
Objavljeno:
 
08.02.2018 09:22

Kako li je bio dobar prema meni
dok sam još u mladim danima
zatražio svoj dio,
kako li me samo s tugom u očima gledo
dok sam odlazio.
A ja, nadobudan, pun sebe,
ponosit, ni okrenuo se nisam,
mislio sam, imam sad svoj život,
on je šutio, samo lagano digao je ruku,
njegovo lice odavalo je tajnu,
njegove riječi tihe, nisam čuo,
pričala mi majka da je reko:
sine, kući se uvijek vratiti možeš.

A ja propio se, u bijelome svijetu,
s djevojkama, u casinu
njegove novce spiskao na rulet,
a ja s pjesmom na usnama,
mislio, radosti mojoj neće biti kraja,
nikad da bi pomislio na kuću,
na svog jadnoga oca,
što bez sina evo petu dočekuje zimu.

A sada kad sam i ja postao siromah,
na ulici samo ja i braća što tumaraju gradom,
sad kad zima ulazi u kosti,
sjetih ga se pa pomislih,
kod kuće je sigurno još uvijek
toplo kao prije,
ona stara peć kad ugrije sobu,
topli jastuk i majčina ruka,
a ovdje kiša ne prestaje da lije.

Došao sam pred ta stara vrata,
i začuo onu istu, tužnu, staru pjesmu
što majka voljela je pjevat,
onu o sinu razmetnomu,
tad zaplakah i suze krenu mi niz lice,
i baš u tom trenutku netko odškrinuo je vrata,
ni okrenuo se nisam,
a očiju punih suza zagrlio me tata.
Kako može da me još uvijek voli,
zašto me grli, viče: sve ti opraštam!

Čemu tolika radost,
pa ja sve tvoje spiskao i razdo,
a tek se pokajao, još ti se ni ispričo nisam,
ta zar ne vidiš da udarce sam zaslužio,
a ti prema meni, milosrdno ruke si ispružio.

Ne znam, ne shvaćam, samo prozborim: hvala, hvala ti Oče.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: