654 kilometra biciklom za don Bosca

654 kilometra biciklom za don Bosca

Donosimo svjedočanstva hodočasnika koje smo pratili na njihovom putu biciklima na obilježavanje jubilarne 200. obljetnicu rođenja svetog Ivana Bosca u njegovom rodnom mjestu Castelnuovo ili Colle Don Bosco.

don-bosco-(2).jpg
Autor
Ivan Sertić/Vesna Konjevod/Goran Konjevod/Iva Karačić/Krešimir Mihić/Bruno Herceg/Laudato/N.B.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
18.08.2015 10:00

Ivan Sertić
Teško je riječima opisati ove dane našeg hodočašća biciklima od Trsta do Torina, točnije do Becchia – Colle Don Bosco. Za 20 ljudi, među kojima su se neki po prvi puta susreli, vidjeli, tek upoznali, bio je veliki izazov krenuti na tako daleko hodočašće. No, svi smo imali jasan cilj: Torino – Colle Don Bosco i proslaviti don Boscov 200. rođendan. To nas je ujedinilo.

Zajedništvo, radost, nova prijateljstva, molitva, druženja obilježila su ovo hodočašće. Toliko radosti mnogi od nas nisu doživjeli cijele godini. Na samom polasku prema Trstu, u nedjelju 9. kolovoza, na misi koju smo slavili, don Goran je istaknuo: „Svi smo različiti, dopustimo da nas ta različitost obogati, ujedini, a ne da bude kamen spoticanja i ljudske tvrdoglavosti. Prihvati različitost i uživat ćeš! Prihvatiti različitost znači biti otvoren novim spoznajama i otkrićima. Svaki dan jedan novi izazov.“

Budili smo  se već u 5.15 sati, spremali smo se, doručkovali i lagano krenuli prema odredištu. Svi do jednoga smo se složili oko ljepote krajolika koje nudi sjeverni dio Italije kroz koji smo prošli. Često smo ostali bez riječi. Vozili smo u tišini i uživali u krajoliku. Jednostavno, bio je to mir za dušu. U ovih 6 dana bicikliranja, prošli smo oko 640 km. Moram naglasiti da nam je ovo bila prva organizirana biciklijada na duže staze. Nadamo se da ćemo nastaviti i sljedećih godina kroz nove izazove.

Izdvojio bih par zanimljivosti. Uz bicikliste imali smo i tri vozača: Ivana, Luku i Branimira koji su nas pratili s kombijima. Doista predivni dečki, koji su se brinuli da po dogovoru, a nekad i nenadanim promjenama cesta i smjera, uvijek budu na raspolaganju za nova osvježenja, vodu, sokove, čokoladice. No posebno nas je njihova radost i spontanost doista uveseljavala. Stoga od srca im hvala na svakoj nama iskazanoj brizi.

Tu je i naš kuhar Robert koji je svojim kulinarskim vještinama i sposobnostima uljepšao naše zajedništvo oko obiteljskog stola. U nekim situacijama nismo imali kuhinju na raspolaganju, ali mu je bila dovoljna i jedna plinska boca da nam pripremi kvalitetan i dobar ručak.

Jedno veliko hvala dugujemo i salezijancima koji su nam udijelili svoje prostore za smještaj i spavanje. Bili smo lijepo i radosno dočekani i u svakoj zajednici smo se osjećali kao kod svoje kuće. Ako ništa drugo, onda je zbog toga don Bosco sretan jer su salezijanci pokazali svu ljubav i pažnju. Od srca im hvala!

Dogodila se i jedna posebna situacija. Bilo je dogovoreno da svaki dan nakon otprilike tri sata vožnje napravimo jednu pauzu od 30 do 45 minuta. Četvrti dan smo se zaustavili u jednom malo gradiću i na njegovom trgu je bila jedna fontana, a oko fontane su bili postavljeni stolovi na kojima su se prodavali domaći proizvodi, voće i povrće, ali je bilo i razne odjeće za kupiti. Ukratko, jedna mala tržnica. Ono što je bilo primamljivo jest ta fontana. Čim smo došli, svi koji su bili na tom trgu, primijetili su da smo iz Hrvatske po našoj lijepoj i prepoznatljivoj zastavi. Nakon toga smo sjeli oko fontane i bacili noge u dosta hladnu vodu. Kako to ne bi završilo samo osvježenjem nogu, našli su se hrabri i odvažni momci koji su se bacili u fontanu i okupali se, a sve to na oduševljenje svih koji su bili na tom trgu. Jedan gospodin, koji je prodavao voće, poklonio nam je jednu dinju za osvježenje, nakon čega smo mi kupili još tri i dobro se nasitili. Nakon osvježenja lagano smo krenuli prema našem željenom cilju.

Jedan od najljepših trenutaka za mene je bio kad smo se vratili u Zagreb u 4.30 sati ujutro. Na poziv don Gorana, da se zajedno pomolimo, oduševile su me dvije stvari: umor na licu svakoga, ali i još veća radost jer smo uspjeli ostvariti naš san. Postati prijatelji, biti zajedno, veseliti se. Nadam se da ćemo ubuduće još biciklirati zajedno.

Vesna Konjevoda
Nakon 654 km od Trsta do Torina biciklom, uz brojne lijepe trenutke ispunjene molitvom, strpljenjem, razmišljanjem, ponekad nevjericom, strepnjom pa i ljutnjom shvatiš kako je život savršen sa svim svojim različitostima. Čisto srce, slobodan um, molitva i ljubav prema ljudima garancija su životne sreće i slobode. Hvala dragi prijatelji na nezaboravnim trenucima! Ispunjena sam i sretna zbog SVEGA proživljenog.

E, ljudi dragi! Srce kuca i svi mi nedostaju! Jako puno! Čudno je probuditi se i ne vidjeti podbuhla zbunjena lica s čudnim frizurama! Bilo je predivno družiti se i sada kad sve sagledam zaista mi je tako nešto trebalo. Trebalo mi je da si posvijestim kako ti za sreću trebaju LJUDI, iskreni, drugačiji, posebni, veseli, zamorni, s i bez mišića, u nekoj svojoj priči. Ono sto me oduševilo je što je u grupi bilo ljudi koji nisu ni sportaši niti se barem povremeno nečim bave, koji nemaju „mišiće“, kako bhi malo ponovio anatomiju, a uspjeli su bez velikog napora završiti hodočašće. Nisu uopće sumnjali u svoju ustrajnost i uspjeh. Zašto? Kako bi rekao naš vođa: „Zato sto su se prepustili Duhu Svetome, imali su povjerenja u ljude koji ih okružuju i znali su da mogu računati na pomoć. Vjera je apsolutno najjači pokretač i „mišić“!

Goran Konjevoda
Prekrasni dani! Prekrasni ljudi! Toliko različiti i posebni, ali ono sto je najbitnije ta emocija i pozitivna energija je pobijedila tu različitost. Puno sam naučio u ovih tjedan dana. Makar sam ih kratko poznavao, sve ih smatram prijateljima! Hvala svima! Posebna zahvala ide našem vodiču! Samo sam trebao pedalirati.

Iva Karačić
Puno kilometara i puno divnih ljudi ne mogu ne ostaviti traga. Srce radosno i vedro. Božja milost pratila nas je cijelim putem, a uzbrdice i kiša u zadnjih par kilometara dala su poseban začin našem bicikločašću. Moralo je biti malo teže na kraju da bi osjećaj na cilju bio veličanstveniji. Doći u don Boscovo selo među par tisuća hodočasnika i osjetiti silu Duha Svetoga bilo je nešto neopisivo. Najbolja rođendanska proslava ikad.

Krešimir Mihić
Bilo je ovo jedno prekrasno iskustvo. Totalni „mozak na pašu“ i odmor od zamorne poslovne svakodnevice.

Drago mi je da je Bog spojio u jedno zajedništvo toliko različitih karaktera, toliko posebnih ljudi kako bi se On kroz nas takve „svakakve“ mogao proslaviti. Pod izrazom svakakve mislim na naše različitosti koje su nas na koncu toliko ujedinile. Svakim danom, što smo se više bili bliži našem odredištu, to zajedništvo se razvijalo i postali smo povezani ne samo u našim međuljudskim odnosima nego i na duhovnoj razini. Lijepo je bilo što je svaki od nas dobio zadatak da bude anđeo čuvar i da moli za tu osobu. Posebno je bilo vidjeti i „otkrivanje“ anđela čuvara i naše reakcije.

Danas mi je bilo čudno što sam u Zagrebu, fali mi bicikliranje i ona rutina koju smo u tako kratko vrijeme postigli. Imam osjećaj kao da smo bili dva mjeseca skupa.

Uglavnom, prekrasni ljudi i jedno prekrasno iskustvo kojeg ćemo se, vjerujem, svi rado sjećati.

Bruno Herceg
Smijeh, radost, pjesma... Druženje s ugodnim ljudima, čisto bicikliranje, upoznavanje krajolika, upoznavanje kulture. Izgrađivanje samog sebe. Tišina. Stjecanje novih iskustava, potpuno provođenje vremena jednostavnim životom. Vrelina dana. Pretopla voda. Nenavezanost na materijalno i na internet... Hodočašće! Hodočašće u čast svetom Ivanu don Boscu i upoznavanje njegovog lika i djela.

 

Fotogalerija
don bosco (1)
don bosco (2)
don bosco (4)
don bosco (6)
don bosco (7)
don bosco (10)
don bosco (11)
don bosco (13)

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: