Babilonci i Judita

Babilonci i Judita

Kao što je svima u nas, a i šire poznato, babilonski dostojanstvenici krenuli su prošle jeseni u pohod na hrvatsko obrazovanje. Prikupili su vojsku "stručnjaka" kojoj su na čelo stavili velikog vojskovođu Aleksandra Štulholoferna i ona je izvršila takav blitzkrieg da bi im na njemu pozavidio i sam Erich von Manstein. I tko zna kakav bi bio daljnji tijek ove sudbonosne bitke, da nam Bog nije poslao Juditu, Židovku iz Amerike.

djeca2.jpg
Objavljeno:
 
18.02.2013 00:00

Kao što je svima u nas, a i šire poznato, babilonski dostojanstvenici krenuli su prošle jeseni u pohod na hrvatsko obrazovanje. Prikupili su vojsku "stručnjaka" kojoj su na čelo stavili velikog vojskovođu Aleksandra Štulholoferna - čovjeka koji se već i ranije iskazao u brojnim bitkama za seksualizaciju društva - i ona je izvršila takav blitzkrieg da bi im na njemu pozavidio i sam Erich von Manstein.

U prvom trenutku činilo se da je sve gotovo i da je stvar rješena. No Hrvati su nakon početnog šoka brzo došli k sebi. "Zar ćemo dopustiti da tako važno naše područje padne u ruke Neprijatelju?" - upitali su se i krenuli u protunapad. Zametnula se teška rovovska bitka u kojoj je ofanzivne aktivnosti poduzimala čas jedna, a čas druga strana. Nažalost, usprkos hrabrosti i požrtvovnosti hrvatskog puka predvođenog najvišim predstavnicima Katoličke Crkve i aktivistima Udruge GROZD. Neprijatelj je čvrsto držao svoje (osvojene) položaje i nije bilo praktički nikakvih terenskih napredovanja s hrvatske strane.

Dapače Babilonci su ubrzo odgovorili i frontalnim napadom na našu Crkvu. Topovi s Markovog trga danima su tukli po Kaptolu, a Neprijateljske snage našle su se u jednom trenutku pred samim vratima Zagrebačke katedrale. Da nije energične akcije najelitnijih hrvatskih postrojbi, prekaljenih u Domovinskom ratu, zasigurno bi se ispunile riječi proroka Danijela o grozoti pustoši (ljudskog srca i uma) i u zagrebačkom Božjem hramu, kao što su se, kako smo čuli ovih dana, na nesreću, ispunile u pariškom hramu Notre Damme. Premda se to i moglo očekivati; Francuzi naime nikada nisu bili narod ratnički, kao mi.

I tko zna kakav bi bio daljnji tijek ove sudbonosne bitke, da nam Bog nije poslao Juditu, Židovku iz Amerike, predodređenu, slično kao što je bila i ona njezina imenjakinja i sunarodnjakinja iz Betulije od prije dva i pol tisućljeća, da spasi njegov narod. Okolnosti suvremene Juditine akcije nešto se razlikuju od okolnosti one biblijske - umjesto po noći i u tajnosti, akcija je izvedena usred bijela dana, pred očima cijele naše javnosti - no rezultat obračuna, ovoga puta dakle sasvim izravnog i otvorenog je isti - Štulholoferno je obezglavljen.

Babilonci su sada u čudu i panici. Neki se zavlače u mišje rupe, neki su još uvijek u svojim rovovima na prvoj crti i glume pribranost. No jasno je da su im dani odbrojani i da će ih jedna snažna oslobodilačka Oluja, koja je već na vidiku, posve raspršiti. I bit će isto kako je bilo i prije dva i pol tisućljeća (cit.) - "Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih. Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve područje Izraela skoroteče s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište. Čim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako učiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve."

Obratiti se Bogu

No da bismo izvukli pravu poduku iz ove priče, bitno je naglasiti da naša pobjeda neće doći sama od sebe. Kao što sama od sebe nije došla ni ona biblijska. A za KorizmaPočela je korizma. Postimo i molimo za našu zajedničku bolju i sretniju budućnost. Molimo za novog Papu koji će se odlučno suprotstaviti svim nasrtajima na Svetu Majku Crkvu, koji će snagom svoga moralnog autoriteta učiniti da umjesto, od nekih toliko priželjkivane "liberalizacije Crkve", dođe do "kristijanizacije i evangelizacije Svijeta". Molimo za kraljevstvo Božje koje će, kako je rečeno, jednom osvanuti i "ovdje među nama". Pa neka tako i bude.Ione koji ne znaju kako je do nje došlo, odnosno zašto se Bog smilovao i spasio svoj narod, citirat ćemo još jedan odlomak knjige Juditine, onaj koji opisuje trenutak kad su Izraelci postali svjesni strašne opasnosti koja im prijeti. Što su učinili u tom trenutku? Učinili su sljedeće (cit.) - "Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaćenici, i robovi nošahu kostrijet oko bokova. Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu  padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana."

Bog se, naravno, smilovao (nast. cit.) - "Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred svetištem Boga Svevladara. Veliki svećenik Joakim, svećenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov."

Eto, to nam je dakle pouka i uputa za našu borbu. Obratimo se dakle iskreno Bogu, očistimo svoja srca, izoštrimo svoj um, jer i mi smo opterećeni, treba to jasno priznati, teretom brojnih grijeha i propusta. Iskoristimo ovu korizmu da se pokajemo i popravimo. I to tako da svi, pa čak i „oni“ uvide kako smiješni apsurdno zvuče njihove priče o vjernicima kao skupini priglupih i zatucanih primitivaca koji su uz to još i netolerantni, puni nerazumijevanja, pa čak i mržnje prema onima "drugima", koji ne vjeruju i imaju drugačije poglede na svijet i život, o vjerskim službenicima kao pohlepnim (nerijetko i pohotnim) tipovima koji prodaju kojekakve iluzije i manipuliraju masama zbog vlastitih interesa, o Crkvi kao reakcionarnoj i parazitskoj instituciji koja je kroz cijelu povijest pljačkala narod, činila zločine i poticala na krvoprolića širokih razmjera.

Da, možda smo danas uistinu i ludi i slabi i nikakvi u očima svijeta, ali znamo da je "ono što je ludo u očima svijeta izabrao Bog da posrami mudre" i da je "ono što je slabo u očima svijeta izabrao Bog da posrami jake". I bit ćemo i mudri i jaki, zapravo onakvi kakvi bismo trebali biti, i u "očima svijeta" i uistinu, ako krenemo putem obraćenja i rasta u vjeri, nadi i ljubavi, ako krenemo stopama našega spasitelja Isusa Krista.

I bit će tada sve drugačije, neće biti opasnosti za našu djecu i mlade, neće biti sotonizma u našim instituicijama, na našim ulicama, u medijima i inače na našoj javnoj sceni, zapravo neće ga biti uopće. Neće biti ni krize, ni besparice, ni gladi, ni očaja, ni nasilja ni bezumlja, jer radi se isključivo o krizi duha, "grozoti pustoši" koja je zavladala svijetom, a sve ovo naprijed nabrojano samo su njezine posljedice.

Počela je korizma. Postimo i molimo za našu zajedničku bolju i sretniju budućnost. Molimo za novog Papu koji će se odlučno suprotstaviti svim nasrtajima na Svetu Majku Crkvu, koji će snagom svoga moralnog autoriteta učiniti da umjesto, od nekih toliko priželjkivane "liberalizacije Crkve", dođe do "kristijanizacije i evangelizacije Svijeta". Molimo za kraljevstvo Božje koje će, kako je rečeno, jednom osvanuti i "ovdje među nama". Pa neka tako i bude.

Autor: Zdenko Kremer,Hrvatsko kulturno vijeće

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: