Iračkom svećeniku krunica pomogla da preživi otmicu ISIL-a

Iračkom svećeniku krunica pomogla da preživi otmicu ISIL-a

Katolički svećenik, otac Douglas Al-Bazi iz prve je ruke svjedočio strahotama koje su učinili pripadnici Islamske države u Iraku. Tijekom devet dana bio je zatočenik islamskih terorista a sada vapi svijetu da ne zaboravi kršćanske manjine Bliskog Istoka.

douglas-al-bazi.jpg
Autor
jovenescatolicos.es/Laudato/N.B.
Fotograf
horeb.org
Objavljeno:
 
12.08.2018 15:11

„Nije me iznenadilo to što sam vidio. Bio sam iznenađen što sam preživio“, svjedoči svećenik župe Svetoga Ilije u Erbilu (Irak) o događaju kada su ga jednog dana nakon svete mise, kada je išao u posjetu prijatelju, presrela dva automobila. „Prva mi je misao bila da je moj kraj, da će ubit me,“ prisjetio se otac Douglas.

Stavili su mu povez preko očiju i zaprijetili ubojstvom ako pokuša skinuti povez i pogledati svoje otmičare. Zatim su ga bacili u prtljažnik i odvezli u jednu kuću u kojoj je devet dana bio zatočen bez hrane i vode.

„Jako sam krvario je su mi zadali mnogo udaraca čekićem po licu i koljenima. Bio sam okovan lancima. Tako sam proveo devet užasnih dana,“ prisjeća se otac i naglašava kako mu je jedina utjeha u tim trenucima bila molitva krunice.

U to je vrijeme, između dnevnog ispitivanja i večernjeg mučenja, uz pomoć karika lanca kojim je bio okovan, molio najbolju krunicu svoga života.  

Nakon devet dana, otmičari su ga pustili na slobodu.

Otmica je bila jedan u nizu mnogobrojnih napada na njega jer je kasnije grupa radikala minobacačima gađala crkvu tijekom svete mise. Isto tako su bacili bombu na župni ured i pucali su mu u nogu.

„Naša je zajednica utemeljena na četiri točke - na Isusu, Papi, biskupu i svećeniku. Zbog toga, kada napadaju svećenika također napadaju jednu temeljnu točku“, kaže je svećenik.

Nadalje utvrđuje kako je u posljednjih 100 godina njegovo selo pretrpjelo osam nasilnih čina od njih. „U četiri slučajeva bili smo prisiljeni napustiti selo i zemlju“, kaže otac Al-Bazi.

Objašnjava da radikalni muslimani ne prihvaćaju ni jednu obrazovanu grupu ljudi i da su kršćani posljednja grupa koja se koliko toliko održava živima.

Također ustvrđuje da problem Bliskog Istoka nije u borbi za naftu, već u borbi između sunita i šijta za teritorij. To je jednio što ih zanima.

Nakon tako dramatičnog iskustva otac Douglas traži da se pomogne u zbrinjavanju izbjeglica u pikladno izgrađenim prostorima. Jasno kaže da „nitko ne može vječno živjeti pod šatorom i da čitave obitelji ne mogu živjeti na nekoliko metara prostora“.

Otac Douglas ističe kako Irak može krenuti dalje samo ako se stvori kulturno okruženje: „Pripadam zemlji čija je kultura stara više od 6000 godina, no danas više nemamo kulture. Trebamo obrazovanje, škole. Isto je važno vidjeti kako ćemo u budućnost pomoći našem narodu kada izađe na vidjelo trauma koju doživljavaju.“

Na kraju je ustvrdio kako mnogi kršćani ne žele napustiti zemlju.  Kaže: „Mi smo ponosni što smo Iračani i ponosni smo na našu vjeru iako Irak nije ponosan što smo mi dio te zemlje.“

Arhiva 2015.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: