Jesi li pronašao ono što si tražio?

Jesi li pronašao ono što si tražio?

Postoji jedna pjesma Bruce Springsteena s grupom U2 s naslovom "I haven't found what I'm looking for", u prijevodu, "Nisam našao ono što sam tražio". Ova pjesma može biti korisna kao ispit savjesti, kao pitanje koje se svakome od nas nameće: jesi li ti našao ono što si tražio? Pa onda se postavlja još jedno drugo pitanje: Što li to tražiš, čovječe?

ruke22.jpg
Autor
www.mariotrifunovic.com
Fotograf
www.mobiles24.com
Objavljeno:
 
12.08.2014 11:45
Kroz razgovore, posebno s mladim ljudima, da se predvidjeti da postoji nešto najvažnije za njih, nešto što čini čovjeka i nešto što čovjeku pomaže u hodu kroz život. To je ljubav. Neki će reći da je to zdravlje, posao, financijska sigurnost, ali to nije istina, to je samo iluzija koja nas želi odvući od jedne druge istine, a to da je zbilja bitna samo ljubav. Kada je ona temelj naših života, onda se sve može postići ili prebroditi. Ako se malo bolje sjetite primjerice zaljubljenih dana, kada ste bili zaljubljeni u jednu osobu, postavite si pitanje kako je to izgledalo. Bili ste radosni, čeznuli ste za drugom osobom, htjeli ste s njom provesti vrijeme iako to možda nije bilo moguće, pa ste često mislili na tu osobu, ali ste također bili i kreativni, možda u pisanju pisama, pjesmica ili pak (da, ima i toga) pisanju lijepih pričica. Otvarate se životnim ljepotama, smiješak poklanjate drugima, radost kao sunce sjaji iz vaših srdaca...i posebno se sve probleme i poteškoće daju prebroditi uz tu jednu posebnu osobu koja je uz nas.

Ali onda opet dolazi pjesma tj. naslov Springsteena, "Nisam našao ono što sam tražio". Zaljubljenost je prolazna faza, ona dođe ali također i ode, ali što je važno, zaljubljenost se mora pretvoriti u ljubav, pravu ljubav koja će postojati do kraja života. Svaki odnos ima jedan viši cilj, posebno veze među dvoje ljudi. Tu je brak viši cilj. Ako toga nema, onda ta veza biva kao čovjek koji ide na put, ali ne zna kuda ide, ne zna svoju destinaciju, svoj cilj i onda luta, ne zna ni sam kuda. Nažalost mnogi u današnjim vezama nemaju ni volju razmišljati o braku kao cilju, jer vrlo dobro znaju da ih brak spaja do kraja života. Tu više nema odlaska, tek tako napustiti ženu i djecu, ili obrnuto, i otići, makar to danas postoji na veliko, primjerice velika tema rastave (koje zapravo u katoličkom i ne postoje). Čini mi se da se muškarac ali i žena oboje boje odgovornosti. Sve je danas na probu, sve se mora tek nekako "iskusiti", isprobati, kako bi se moglo dati nekakvo "zeleno svijetlo" za dalje. Znao sam čuti od mnogih, kao, prije braka moraju spavati sa djevojkom, da znaju kakva je u krevetu, jer ne žele kupiti "mačka u vreći". Koje sniženje žene na samo seksualni odnos.

Pogledajmo malo bolje. Zašto  mnogi ne razmišljaju o braku? Jer su izbacili "duhovni" dio iz svojih života. A kada izbaciš duhovni dio, kada ne mariš ni za Boga ni Crkvu, onda ti više ni brak nije svet, pa na koncu možda i sami čovjek, jer kao što sam napisao, čovjeka se tek mora isprobati, pa ako je dobra djevojka u krevetu, onda se je može "uzeti". A i obrnuto zasigurno postoji, da djevojke iskoriste dečke za samo tu svrhu. Više mi ovo zvuči kao da je čovjek nekakva igračka, a ne živo stvorenje koje vapi za ljubavlju. Zato je crkveni seksualni moral tako važan i uopće ta cijela priča o ljubavi i seksualnom odnosu. I zato mi je užasno žao što kler Crkve pa i laici šute na ta pitanja koje mlade zanima. Ima svećenika koji bez pardona govore o seksu, o ljubavi i vezama i to treba mladima, a ne naša zatvorena usta, samo da ne trebamo govoriti o seksu koje smo sami tabuizirali. Ma zašto? Seks je sveti čin u braku, poklon od Boga za bračne parove. Zašto ne pričamo o svetinjama? Nažalost kroz tu šutnju nosimo na duši, bio kler bio laik, mnoge duše koje danas možda pate, jer su se u braku "razišle", upravo zato jer im nitko nije znao dati primjere što se tiče potpunog predanja, ljubavi, žrtve i naravno i po pitanju seksualnih odnosa. I sada Crkvo, krpaj i krpaj, pitaj se što ćeš s toliko ljudi kojima je brak "propao"? Znam da su i roditelji samo govorili, seks prije braka je grijeh, ali to se ne može tek tako objasniti i očekivati da će ljudi to razumjeti, posebno danas, kada daju sve od sebe kako bi izbacili Boga i društva i života.

Ali zašto čekati? Vrlo je jasna stvar. Bog želi da čekaš, jer On ima bolji plan, jer On želi da ti budeš POTPUNO ispunjen, a ne samo djelomično, nekoliko minuta ili trenutaka ili neko vrijeme. On, koji je stvorio čovjeka, zna zašto je to tako napravio. Dakle, postoji jedna veća svrha, jedan veći smisao. Zar nije lijepo kada dvoje mladi ljudi žele čekati sa seksualnim odnosom do braka, pa onda dođu u brak i "otvore" Božji poklon. Oni postaju "jedno tijelo i jedna duša", i onda mogu mirne ispunjene duše reći: Našao sam ono što sam tražio, kao Adam kada nije mogao naći pomoćnicu među živim stvorenjima. Tek kasnije povika, "Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa." Dalje sv. Pismo kaže, da će muž ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu, da budu jedno tijelo. Prije toga bi vjerovatno i Adam mogao skupa s Sprinsteenom i U2 pjevati da nije našao ono što je tražio.

Jasno da danas ljudi više ne mare za to, jer ne mare više ni za Boga. A kako bi Dostojevski rekao, ako je Bog mrtav ili ako nema besmrtnosti duše, nema ni vrline ni morala, onda sve dopušteno. I tako se vlada današnji svijet. Želi dokazati da je Bog mrtav, a zapravo i ne vjeruje više u Njega. Kako mogu onda htjeti dokazati da je mrtav, ako On za njih uopće i ne postoji?! Zato, nema Boga, nema morala. Ali pošto postoji Bog, postoji i moral, savršeni moral koji daje čovjeku smisao i potpunosti, pa na kraju i izvrsnu slobodu koju ovaj svijet ne može pružiti. Nisam još od nikoga čuo, da je, ako je živio bludno, bio ispunjen i mirne duše. Naprotiv, znao sam čuti od tih ljudi kasnije, da su željeli to što sada znaju, čuti od nekoga, Crkve ili roditelja...a oni prečesto samo šute o tome, pa čak nekad - posebno progresivni vjernici i svećenici - traže olakšanje toga morala kojeg se kao tobože nitko ne može držati. Može se, ali tu se opet vraćamo na početak ovog teksta: Nisam još našao ono što sam tražio, i kada to nisi našao, onda zbilja postoji još ono što čovjek naziva "nemogućnost", jer nije spoznao da postoji nešto više, veće, što pretvara nemogućnost u mogućnost. S Njim na životnom putu, pomoći će i nama naći osobu koja će biti uz nas, pa da i mi kao i Adam možemo pretvoriti onaj "nisam našao što sam tražio" u "Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa."

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: