Koncert "Progledaj srcem" bio je jedno veliko rađanje Gospodina
Sudjelujući na velikom duhovnom koncertu za Laudato TV, pod nazivom (Pro)gledaj srcem, ne mogu a da ne opišem dojam i sve ono što sam u tih više od dva sata doživio.
Prije svega dojmila me se tolika mladost, toliki mladi i stari čije oči sjaje mladošću, radošću, vjerom, nadom i ljubavlju. Dojmio me se svaki pogled brata čovjeka, svaki pokret koji za cilj u svemu ima slavljenje Boga. Dojmila me se ta masa, iako nisam čovjek za mase i inače izbjegavam takva masovna okupljanja i koncerte, jer obično na raznim svjetovnim koncertima i okupljanjima bude svega i to mi nikako ne godi.
Ali ovaj koncert, iako popraćen svjetovnim instrumentima, a ne crkvenim orguljama, obasjan mnogovrsnim reflektorima a ne oltarskim svijećama, ispunjen glasnoćom zvukova a ne tišinom crkve, bijaše za mene nešto posebno, bijaše za mene veliko otkriće. Po ovom koncertu otkrio sam koliko su mladi i stari željni svjedočiti Krista, koliko žele sve više ljubiti Krista i koliko su gladni sve više čuti Krista. Mogu reći da sam se podosta puta na tom koncertu posramio vidjevši koliko oni kojima bih ja trebao nositi Krista meni donose Krista.
Ne mogu opisati sve dojmove i osjećaje svoga srca, ali mogu reći hvala svakom koji je na bilo koji način sudjelovao na tom koncertu (Pro)gledaj srcem, jer svaki je taj svojim različitim sudjelovanjem, bilo organizacijski, bilo volonterski, bilo izvođački, bilo posjetiteljski, meni svojom prisutnošću i radošću donio Krista. To je bilo jedno veliko rađanje Gospodina, Božić u kojem je svatko svakome na svoj možda nepoznati i spontani način, kao primalja, pomogao u srcu roditi Krista.
Zato je ovo i bilo veliko progledavanje u kojem je svakako na dijelu bio Duh Sveti, jer sam kao neznatan sluga to mogao doživjeti u svakoj sestri i svakom bratu. I kako da onda danas ne kličem hvala svome Bogu kada mi je baš u ovom vremenu darovao život, kada mi je darovao sve ljude koji baš sada zajedno sa mnom žive na ovome svijetu, kada mi je darovao svako stablo, svaku travku, svaku pticu i sva stvorenja, koja mi zajedno s čovjekom pomažu da iz dana u dan, sve više progledavam srcem.
Hvala ti, sestro i brate, što sam po vama još više rastvorio kapke svoga srca po kojem zajedno s vama mogu sve više i više hvaliti Boga. »A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše.« (2Kor 12,15)
