Liječnik koji je izvršavao abortuse, danas se zalaže za život

Kad Anthony Levatino priča i drži predavanja o abortusu onda je u prostorijiama i dvoranama tako tiho da bi zvuk pada igle na pod mogao iznenaditi i uplašiti prisutne. „Zamislite da ste liječnik porodničar koji se zalaže za abortus. Vaša pacijentica ima 17 godina i nalazi se u 20-om tjednu trudnoće. Već dva tjedna u trbuhu osjeća udarce svog dijeteta. Leži uspavana pred vama na operacijskom stolu i vi joj trebate „pomoći“ s njenim problemom koji se zove trudnoća.“

On sam je od 1970. izveo brojne pobačaje bez puno razmišljanja o tome. „Bio sam uvjeren da je abortus odluka trudnice i njenog liječnika i da nitko nema pravo miješati se u to.“

1200 abortusa

U kasnim '80 -tim Anthony se specijalizirao na određenu metodu izvođenja abortusa. Zajedno sa svojim kolegama liječnicima bio je jedini u okolici, koji je prakticirao tu metodu pobačaja. Tijekom samo četri godine vlastite privatne prakse  izveo je 1200 abortusa. „Zarađivao sam mnogo i mogli smo si kupiti kuću.“

Dvije tragedije potpuno su promijenile njegovo razmišljanje. Tijekom nekoliko godina on i njegova žena nisu mogli zatrudnjeti i odlučili su posvojiti dijete. Međutim „dobiti“ dijete i dočekati posvojenje trajalo je jako dugo. Vrijeme je prolazilo i Anthony je po prvi puta počeo preispitivati svoj posao i način na koji je zarađivao za život. „Shvatio sam da su ljudi poput mene, ljudi koji obavljaju pobačaje, razlog zbog kojeg nismo mogli dobiti dijete.

Jednog dana nazvala ga je 15-odišnjakinja koja je upravo stigla u bolnicu u kojoj je radio. Bila je spremna dati im da posvoje njeno dijete, a njega su prestale mučiti sumnje u posao kojim se bavio. Posvojenoj djevojčici dali su ime Heather. Ubrzo nakon toga i njegova supruga ostala je trudna, a njihovo dvoje djece uskoro su bili jako povezani. Nakon nekoliko godina djevojčicu je  ispred kuće pregazio automobil. „Učinili smo sve što smo mogli, ali umrla je na našim rukama u kolima hitne pomoći.“

Nisam više onaj „veliki“ liječnik

Sljedeći abortus trebao je biti jednostavan rutinski zahvat. „Međutim po prvi put u životu na abortus više nisam gledao kao na predivno pravo majke na odluku. Više se nisam vidio kao „velikog“ liječnika koji pomaže i rješava problem.“ Kad je ugledao mrtvo biće kako leži ispred njega, vidio je po prvi put nešto drugo. Nakon gubitka kćeri, nešto se u njemu promijenilo. „Ono što sam vidio bio je nečiji sin ili kći.“

Od tog trenutka je odlučio abortirati iskučivo bebe u prvom tromjesečju trudnoće. „Uskoro sam uočio da veličina i starost bebe više ne igraju nikakvu ulogu“. 1985 godine Levatino se odlučio prestati izvoditi pobačaje. Zaključio je da je to „najveće kršenje ljudskih prava našeg vremena.“
U međuvremenu je postao suosnivač  neprofitne organizacije „Heather's Place“ koja pruža potporu trudnicama. Isto tako osnovao je i udrugu „Turning Point“ koja također pomaže trudnicama.

Bog i život nerođenih

Levatino redovito javno nastupa. U nekoj prilici biskup iz Connecticuta pozvao ga je da održi predavanje. Jedan kolega upitao ga je koji je točan razlog zbog kojeg je prestao izvoditi pobačaje. Levatino im je ispričao gore spomenutu priču.

To ga je ohrabrilo da svoje svjedočanstvo podijeli s drugima, da „probudi“ javnost. Danas je Levatino svoje medicinske sposobnosti posvetio Bogu, te se na konferencijama i javnim nastupima zalaže za život nerođenih.