Nazivi sakramenata

Nazivi sakramenata

Otac Ray Ryland, kolumnist koji piše za The Catholic Answer, odgovara na pitanje kako je svaki od sedam svetih sakramenata dobio ime i što njegovo ime označuje.

vode.jpg
Autor
www.osv.com
Fotograf
www.thetravelfoundation.org.uk
Objavljeno:
 
24.08.2014 08:46

"Općenito govoreći možemo reći da nazivi sakramenata zapravo odražavaju njihovu funkciju. Svi oni zahtijevaju određene radnje kako bi bili učinkoviti.

Izvorna grčka riječ za krštenje je baptisma, što znači „pranje“ ili „čišćenje“. Ovim sakramentom smo oprani od krivnje istočnoga grijeha te nam je njime darovana posvetna milost.

Latinska riječ confirmatio za sakrament potvde (firma ili konfirmacija) potječe od glagola koji znači „učvrstiti, ojačati.“ Ovim se sakramentom učvršćuje i osnažuje dar Duha Svetoga primljen po krštenju. Služeći se vojnim izrazom možemo reći da primajući sakrament potvrde bivamo opremljeni i poslani u aktivnu službu kao sluge i svjedoci Kristovi.

Riječ euharistija dolazi od grčke riječi eucharisteo, što znači „zahvaljivanje“. U sva tri sinoptička evanđelja (po Mateju, Marku i Luki) prilikom opisivanja onoga što je Krist učinio na posljednjoj večeri, kada je ustanovljen ovaj sakrament, koristi se oblik ove riječi. U ovim se evanđeljima navodi pojam eucharistesas, što znači „iskazavši hvalu.“ Istom se riječi poslužio sveti Pavao opisujući posljednju večeru u Prvoj poslanici Korinćanima 11,24.

Latinska riječ matrimonium za sakrament ženidbe jednostavno znači „brak“.

Riječ red u sakramentu svetoga reda označava pravilan raspored stvari prema njihovom odgovarajućem mjestu. Ona također označava „rang“. Naziv sveti red ne samo da označava zadobivanje određenog ranga u Crkvi, nego on također označava čin po kojem osoba prima taj sakrament, odnosno samo ređenje.

Latinska riječ za pokoru je paenitentia, a znači suočavanje s grijesima po pokajanju ili žaljenju zbog njih, ispovijed grijeha i primanje odrješenja. Sakramentom pomirenja obnavljamo svoje prijateljstvo s Bogom i Crkvom.

Sam pojam bolesničko pomazanje opisuje upravo ono što se događa po ovom sakramentu. Osobu koja je u potrebi svećenik pomazuje svetom pomašću (blagoslovljenim uljem) na rukama uz odgovarajuću molitvu za njeno ozdravljenje. U prošlosti se za nj koristio izraz „posljednja pomast.“

Prijevod: Dubravka Rojc
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: