"Sada me svaki dan vodi srce i molitva"

"Sada me svaki dan vodi srce i molitva"

U današnjem svijetu pohlepnih ideala, želje za moći i utrke za novcem, postoje ljudi koji vjeruju samo u ono normalno, u život s vjerom, samo u buđenje u novom danu, život od danas do sutra s osmijehom na licu.

nikola.jpg
Autor
Glas Slavonije/Laudato
Fotograf
Vladimir Grgurić
Objavljeno:
 
15.01.2015 12:28

Jedan od takvih ljudi je osebujni Nikola Borić (38), rođeni Zaprešićanin, čovjek visokih svjetonazora, visokoobrazovani mladić sa završenim Kineziološkim fakultetom koji je prošao cijeli svijet, a danas živi u dva kvadrata slamnato-drvene kućice u divljini potpapučkih šuma, nadomak selu Kokočak blizu Orahovice. Nikolin životni put za jednog mladog čovjeka uistinu je prebogat.

"Nakon završetka studija bavio sam se triatlonom, bio sam reprezentativac Hrvatske osam godina. Nakon toga bio sam trener, trenirao jako puno Hrvata, kasnije otišao van i nastavio raditi kao trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova. Onda sam počeo raditi za jednog američkog menadžera i otišao raditi u Maroko s pobjednikom Dijamantne lige na 1500 metara, radio s više od 100 Etiopljana, s Kenijcima pobjednicima maratona u New Yorku i Parizu, Dubaiju, Londonu, a nakon toga radio sam za tursku i azerbajdžansku atletsku reprezentaciju", počeo je priču Nikola.

Želio je duševni i životni mir

No ono najzanimljivije tek dolazi. Nikola je u vrijeme svog posla živio u hotelima sa sedam zvjezdica, prošao sve kontinente i živio na visokoj nozi. No, to nije ono što je njegovo srce htjelo. Želio je duševni i životni mir. Sve to ostavio je iza sebe, vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini poklonio je prijatelju za rođendan i krenuo pronaći svoje mjesto pod suncem. Godinama je tražio idealnu lokaciju po cijelom svijetu i našao mali Kokočak blizu Orahovice.

"Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Ja sam tražio gotovo devet godina lokaciju prema svojim željama. Sastavio sam popis što sve želim imati i prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi", nastavlja Nikola koji živi u dva kvadrata male nastambe od slame i blata, čiji su zidovi bale od sijena, a krov od letava. Unutra ima jednu bačvu u koju naloži vatru, spava na balama sijena na kojima su podmetači za stolice. Ono što je najintrigantnije, Nikola jede samo jednom tjedno, ali redovito održava higijenu.

"U principu, jelo mi ne treba, moja mačkica pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i to mi je hrana. Bog mi sve daje što mi je potrebno. Pitali ste me za higijenu, kupam se u potoku. Evo, sada preko zime iz sela sam dobio i kadu pa ispod nje vani naložim, ulijem vodu i kupam su u toplijoj vodi. Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem ja, nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek", priča osebujni Nikola koji je već jednom živio u sličnim uvjetima.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: