Uništavaju samostane, ali ne i našu vjeru
Sirijom vlada kaos. Na južnoj granici se izmjenjivala paljba s Izraelcima, a najmanje 5 ljudi je ubijen dok je desetak vojnika i civila ranjeno. Dotle u središnjoj Siriji u blizini Homsa, zločinci Islamske države uništavaju kršćanska zdanja. Posljednji u nizu je samostan Mar Elian.
Od 4. kolovoza, kada je 700 pripadnika Islamske Države usšlo u grad Qaryqatayn, nikakve informacije nisu dolazile o stanju samostana, sve do njegovo uništenja.
Ovo je razmišljanje oca Youssefa Jihada, monaha zajednice Mar Musa, u intervjuu za Radio Vatikan, povodom uništenja samostana Mar Elian.
„Znamo da je grupa laika, kršćana i muslimana zajedno, radila u i oko samostana, a kada su došli razbojnici ISIS-a, zaprijetili su im da će ih, ako u roku od jednog sata ne napuste mjesto, sve pobiti“.
Video koji je objavljen na internetu, a koji je sastavljen od fotografija, prikazuje uništavanje arheološkog nalazišta, križa i malog zvonika.
„ISIS, koji ne zna ništa o islamu, po meni, želi izbrisati svu povijest Sirije. Njihovo je poslanje uništiti sve što je dobro i značajno. Unatoč svemu, ne mogu uništiti vjeru , ne mogu uništiti nadu. Mogu razarati samostane, križeve, ali iznad svega razraju obraz islama, kojeg volimo i podržavamo. Želimo zajedno živjeti u miru iako u ovo vrijeme moje riječi mogu značiti nešto nemoguće. Ali mi smo vjerovali da je Uskrsnuće nemoguće...“
Uništeni samostan bio je prava oaza i mjesto ljubavi i prihvaćanja, za tolike izbjeglice.
„Da, iznad svega za muslimane iz regije, a zatima i za 47 do 48 kršćanskih obitelji s dodatnih 100 djece i nas monahe. Organizirali smo zabavu za najmlađe...“
Samostan je bio znak nade za ovu razorenu zemlju?
„Da. Po meni je to razlog zašto je otac Jacques otet, jer je predstavljao opasnost za duh koji želi trajni sukob između šijta i sunita te između muslimana i kršćana.“
O ocu Jacquesu ništa ne znate?
„Na žalost, ništa.“
Otac Jacques me podsjeća na oca Dall’Oglia iz samostana o kojem ste mi pričali, iz zajednice Deir Mar Moussa. Koliko vas ondje ima, u tom samostanu? I kako živite bez svoje braće koji su oteti već tolike godine?
„Četiri smo monah i dvije monahinje s grupom od dva, tri radnika, muslimana i kršćana koji povremeno dolaze raditi. Kako živimo? Živimo u nadi da ćemo ih jedan dan naći i prihvatiti žive, ako ne ovdje onda na Nebu.“
Zar niste u strahu poslije svih tih događaja?
„Strah je dio života, a mi smo ljudi. Imamo svoje strahove, ali nastavljamo se nadati da su dijalog i suživot mogući.“
Ali vi se nikada niste trebali izravno boriti s onime što je danas neprijatelj, s ISIS-om?
„Kada sam bio u Qaryqataynu prije tri mjeseca, vidio sam neka lica iz ISIS-a, no to su bili domaći ljudi. S vremena na vrijeme, kako su prolazili dani, naoružali su se te su došli ljudi izvana pa se situacija izmjenila.“
Što je bilo, što se dogodilo... upotrijebili ste riječ zli?
„Postoji zlo razumijevanje Islama i plemenitog Kurana i života poslanika Muhameda. Oni žele jedan islam koji sve kontrolira, u prvom redu same muslimane. Jer, ističem, njihove su najbrojnije i najpogođenije žrtve sami muslimani. Kada su ušli u Palmiru, zaklali su između 200 i 400 osoba, sve sunitski muslimani. Ovaj „neprijatelj“ je nošen zlim duhom koji nije nužno kršćanski ni istočni ni arapski. Može biti da je međunarodni zloduh, koji želi posijati teror i mržnju i siromaštvo u ovom dijelu svijeta kako bi ga kontrolirao politički i ekonomski. Zatim kopa jamu, traži prikladne stvari, ljude koji pate od siromaštva, neznanja i nepravde te ih uči mržnji prema drugome te ih konačno hrani idejom o jednoj Islamskoj državi koja zapravo nema budućnosti.“
Ovdje gdje ste vi, u zajednici Deir el Mar Musa, koji su znakovi uskrsnuća, bratstva i ljubavi?
„Prijateljstvo i ljubav koje vidimo u očima naših župljana i naših prijatelja muslimana koji uvijek traže svijetlo i blagoslov Božji za sve što ovdje radimo. Ako stvari ostanu ovako, Bliski će Istok biti ispražnje do kraja od kršćana ili će oni biti marginalizirani. To traži jedna vapaj, kojeg Sveti Otac uvijek čini. A ja mu osobno zahvaljujem kao i u ime svih kršćana i svih Sirijaca. Trebamo i dalje vapiti svijetu, još jače, te im reći da njihovo traženje da kršćani ostanu u ovoj zemlji, nema smisla. Za nas, kršćanstvo nije puko pripadanje. Kršćanstvo je vjera, način života, nošenje križa, žrtva i ljubav za bližnjega, čak iako je on neprijatelj. Dakle, trebamo učiniti nešto konkretno za kršćane Bliskog Istoka. Moramo razmisliti. Nije dovoljno govoriti onima koji ostaju, koji ne mogu ići. Treba im omogućiti da ostanu.“
