Bl. Villana Delle Botti

Njezin otac bio je bogati firentinski trgovac, Andrea di Messer Lapo delle Botti. Već u ranoj mladosti Villana se isticala izvanrednim žarom u molitvi i pokori. Željela je stupiti u samostan, ali njezina rodbina se tome usprotivila. Villana je ipak s 13 godina pobjegla u samostan, ali nije primljena i morala se vratiti kući.

Prisilili su je da stupi u brak, pa se u srpnju 1352. udala i rodila sina. Njezin suprug je bio imućni Firentinac, Rosso di Piero di Stefano Benintendi. Villana se tada predala raskošnom životu i užicima te se udaljila od vjere. Jedan neobičan događaj sve je promijenio.

Kad se jednog dana gledala u zrcalu, njezin odraz u ogledalu pretvorio se u strašno čudovište. Pokušala je s drugim zrcalima, i u svima njima vidjela to isto čudovište. Villana se prestrašila i otrčala u crkvu Santa Maria Novella, gdje se temeljito ispovijedila.

U njezinom životu tada je nastao veliki preokret. Posvetila se svojoj obitelji, postala skromna i ponizna, vratila se molitvama i pokorama, pomagala siromasima i nevoljnicima. Krist Gospodin obdario ju je brojnim milostima, među njima i darom proroštva, viđenja i ekstaza. Obratila je vjeri i svojeg oca i supruga. Naročito rado čitala je poslanice svetog Pavla i životopise svetaca.

Pridružila se dominikanskim trećoredicama i zaželjela da bude pokopana u bijeloj dominikanskoj odjeći. Umrla je u Firenci 29. siječnja 1361. Oko njezinog odra u crkvi Santa Maria Novella okupio se silan svijet pa nije pokopana 37 dana. Njezino tijelo u tom vremenu nije pokazivalo nikakve znakove raspadanja. Pokopana je u mramornoj grobnici, koju je 1451. isklesao glasoviti kipar Bernardo Rosselino. Blaženom ju je proglasio 1824. papa Leon XII.