Blaženi Alfred Ildefons Schuster

Bio je sin krojača papinskih odora Ivana Schustera. Majka mu je bila Marija Ana Tutzer. Njegova sestra Julija stupila  je u red Kćeri svetog Vinka Paulskog. Alfred je bio ministrant u bazilici svetog Petra u svom rodnom Rimu. Završivši gimnaziju 1891., kao novak stupio je u benediktinski samostan svetog Pavla izvan zidina i dobio redovničko ime Ildefons 13. studenoga 1900.

Postigavši naslov doktora filozofije, 14. lipnja 1903. postigao je i doktorat iz teologije. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1904. u Lateranskoj bazilici u Rimu. Magistar novaka benediktinaca bio je od 1908., a prior 1916. Bio je generalni prokurator Kongregacije ''Monte Cassino'' od 1914. do 1929. Kao predsjednik Papinskog orijentalnog instituta od 1919. do 1922. vršio je i vizitacije sjemeništa po Lombardiji i Calabriji od 1924. do 1929.   

Za milanskog nadbiskupa imenovan je 26. lipnja 1929. U Sikstinskoj kapeli u Vatikanu papa Pio XI. imenovao ga je kardinalom svećenikom. Kao dobar poznavatelj liturgije, obnovio je ambrozijansku liturgijsku tradiciju. Dok se marljivo bavio pastoralnim radom, nije zapostavljao asketski život. Ni kao kardinal nije prestao biti redovnikom.

Svećenicima je govorio: ''Najprije molitva, pa onda propovijedanje.'' Posvetio je mnoge župe i organizirao biskupske sinode. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, ne želeći napustiti grad, postao je otac svih. Mnogi su politički zatvorenici, kako katolici tako i židovi, oslobođeni zahvaljujući njegovu zalaganju. Mnogi su progonjeni pronašli utočište i spas po župnim uredima i samostanima milanske nadbiskupije.

Napisao je brojna djela o povijesti monaštva, liturgiji i monaškoj duhovnosti. Po završetku rata, sudjelovao je u obnovi grada Milana. Iako je prešao sedamdesetu, nikad si nije priuštio odmora. Preminuo je 30. kolovoza 1954. Svetost njegova života i junački stupanj krjeposti službeno je potvrdio blaženi Ivan Pavao II. proglasivši ga blaženim 12. svibnja 1996. godine.