Ecce homo - evo čovjeka

Ecce homo - evo čovjeka

Koliko 'Ecce homo' ima u svijetu. Bože moj, koliko 'ecce homo'! Koliko se zatvorenika sada nalazi u istom stanju kao Isus u Pilatovom pretoriju, sami, svezanih ruku, mučeni, u rukama grubih vojnika prepunih mržnje, koji se prepuštaju svakoj psihičkoj i fizičkoj okrutnosti, zabavljajući se prizorom patnje.

evo-covjeka.jpg
Autor
it.radiovaticana.va
Fotograf
mazmorramaldita.blogspot.com
Objavljeno:
 
04.04.2015 08:19

„Ecce homo”, „evo čovjeka”, riječi kojima Pilat ukazuje na izmučenog Isusa, bile su u središtu propovijedi koju je otac Raniero Cantalamessa izgovorio tijekom obreda Velikog Petka 3. travnja, u bazilici Sv. Petra u prisutnosti Pape Franje. Koliko samo ima „ecce homo” u današnjem svijetu, rekao je propovjednik papinske kuće: „Ne smijemo spavati, ne smijemo ih ostaviti same.“
 
Ecce homo! Brojne umjetnine prikazuju Isusa u „ecce homo” trenutku. Otac Cantalamessa izabire sliku flamanskog slikara iz 16. stoljeća, Jana Mostaerta, kako bi prisutnima dočarao taj prizor. Isusu je na glavi trnova kruna s koje kapa krv. Njegova su usta poluotvorena, teško diše. Na plećima ima težak plašt. Ruke su mu svezane, u jednoj ruci drži trsku kao palicu, a u drugoj snop trnja: to je čovjek sveden na totalnu nemoć, prototip svih okovanih ljudi u povijesti.  
 
Razmatrajući o Muci, filozof Blaise Pascal, jednog je dana napisao: „Krist je u agoniji do svršetka svijeta: i za to vrijeme ne bi trebalo zaspati … Isusova agonija traje do svršetka svijeta, u svakom čovjeku i svakoj ženi koji prolaze kroz njegove muke. ‘Meni ste to učinili!’ - to su Isusove riječi, i ne odnose se samo na one koji vjeruju u njega. On ih je izrekao za svakog muškarca i svaku ženu koji su gladni, goli, mučeni, zatvoreni.”
 
Cantalamessa upozorava kako ovaj put socijalno zlo (tj. glad, siromaštvo, nepravda, iskorištavanje slabih) neće biti predmetom promišljanja. Mislimo na trpljenje pojedinaca, na osobe s određenim imenom i prezimenom, na mučenja o kojima se hladnokrvno odlučuje, te ih se voljno provodi, i sad, u ovom trenutku. I to ljudi čine ljudima, čak i djeci.
 
„Koliko 'Ecce homo' ima u svijetu. Bože moj, koliko 'ecce homo'! Koliko se zatvorenika sada nalazi u istom stanju kao Isus u Pilatovom pretoriju, sami, svezanih ruku, mučeni, u rukama grubih vojnika prepunih mržnje, koji se prepuštaju svakoj psihičkoj i fizičkoj okrutnosti, zabavljajući se prizorom patnje. Ne treba spavati, ne smijemo ih ostaviti same!”

„Ali uzvik 'Ecce homo', ne spada samo na žrtve, nego i na krvnike. I želi reći: 'Evo što je čovjek kadar učiniti', te podsjeća na mnoge kršćane koji su danas žrtve progona, poput onih jučer ubijenih, na sveučilišnom kampusu u Keniji od strane somalskih džihadista.”
 
„Isus jednog dana reče svojim učenicima: 'Dolazi čas u kojem će onaj tko vas bude ubijao, misliti da tim činom časti Boga'. Možda nikad u povijesti ove riječi nisu imale tako precizno ispunjenje – kao što ga danas imaju.”
 
„Ali i u vrijeme progona u antičkom Rimu - kršćanska zajednica je uvijek slavila Uskrs. Takav će za mnoge kršćane biti i ovogodišnji Uskrs, 2015 godina nakon Krista.” Cantalamessa naglašava, Isus je umro vičući: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’. Njegov primjer učenicima predlaže beskrajnu velikodušnost. Skoro da bi mogli reći: ‘Gospodine, od nas tražiš nemoguće!’ No on bi nam odgovorio: 'Ja svijetu nisam samo ostavio nauk o milosrđu, kao što su drugi učinili. Ja sam Bog, i učinio sam da iz moje smrti za vas poteku rijeke milosrđa. Iz tih ćete rijeka moći grabiti tijekom godine milosrđa koja je pred vama.'
 
Krist je pobijedio svijet, pobjeđujući zlo svijeta. Isus je pobijedio nasilje ne suprotstavljajući mu se većim nasiljem, nego inaugurirajući novu vrstu pobjede. Sveti Augustin je to ovako definirao: „Pobjednik, zato što je žrtva”. U Isusu na križu se ostvaruje izvorni Očev plan,  zapovijed „ne ubij”.  
 
„Na Kalvariji, on izgovara konačno 'ne!' nasilju, suprotstavljajući mu ne samo nenasilje, već i više od toga: oprost, krotkost, ljubav. Ako i dalje bude nasilja, ono se više neće moći pozivati na Boga i uvijati u njegov autoritet. To bi značilo unazaditi pojam Boga na primitivnu i grubu sliku, koju je religiozna i društvena svijest čovječanstva nadišla.”
 
Otac Cantalamessa na kraju podsjeća na Kristove mučenike, poput 21 koptskih kršćana što su nedavno ubijeni u Libiji, i umirući mrmljali ime Isusovo.
 
Cantalamessa završava svoju propovijed molitvom: „Gospodine Isuse Kriste molimo te za našu progonjenu braću u vjeri, i za sve 'ecce homo' današnjice, kršćane i nekršćane. Marijo, ti si se pod križem pridružila Sinu i ponavljala za njim: 'Oče, oprosti im!'. Pomozi nam da dobrim pobijedimo zlo, ne samo na velikoj sceni svijeta, već i u svakodnevnom životu, unutar zidova svoje kuće.”
 

Adriana Masotti
prevela i prilagodila: Anđela Jeličić

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: