Ekskluzivan intervju Svetog Oca za film "Zvona Europe..."

"Ideologijama su dani odbrojani. Ispočetka one se čine moćnima i neodoljivima, ali nakon nekon vremena istroše se i izgube svoju snagu jer u njima nema potpune istine. U njima se nalaze tragovi istine, no u konačnici i oni iščeznu. S druge strane, Evanđelje je istina i stoga se ono nikada ne može istrošiti. U svakom razdoblju povijesti ono otkriva nove dimenzije, ono izranja u svoj svojoj svježini kojom odgovara potrebama srca i uma ljudskog bića, koje se kreće u toj istini i u njoj otkriva sebe. Stoga sam uvjeren da kršćanstvu predstoji novo proljeće", istaknuo je Papa u ekskluzivnom intervjuu za film "Zvona Europe - putovanje u vjeru Europe".

FILM "ZVONA EUROPE: PUTOVANJE U VJERU EUROPE"
INTERVJU SA SVETIM OCEM BENEDIKTOM XVI.

P. – Vaša Svetosti, u svojim enciklikama prikazujete neodoljiv pogled na čovjeka: čovjeka u kojem se nastanila Božja ljubav, čovjeka čiji se razum proširuje iskustvom vjere, čovjeka koji je društveno odgovoran zahvaljujući dinamici ljubavi koja se prima i daje u istini. Svetosti, s ovog antropološkog stajališta – u kojem evanđeoska poruka uzdiže sve vrijednosti ljudske osobe, skidajući prljavštinu koja prekriva istinsko lice čovjeka stvorenog na sliku i priliku Božju – opetovano ističete da ponovno otkrivanje ljudskog lica, evanđeoskih vrijednosti, najdubljih korijena Europe jest razlog velike nade za europski kontinent i ne samo njega. Možete nam pojasniti razloge svoje nade?

Sveti Otac – Prvi razlog moje nade nalazi se u činjenici da su čežnja za Bogom i traganje za Bogom duboko upisani u svaku ljudsku dušu i da ne mogu nestati. Uistinu, možemo na neko vrijeme zaboraviti na Boga, ostaviti Ga po strani i zaokupiti se drugim stvarima, ali Bog nikada ne može nestati. Istinite su riječi svetoga Augustina kada kaže da je nemirno ljudsko srce dok se ne smiri u Bogu.  Taj nemir postoji i danas te je izraz nade da čovjek može, uvijek ispočetka, započeti svoj put prema Bogu.

Drugi razlog moje nade se zasniva na činjenici da je Evanđelje Isusa Krista, vjera u Isusa Krista, jednostavno istina, a istina nikada ne zastarijeva. Istinu također možemo zaboraviti na neko vrijeme, staviti je po strani i svoju pažnju usmjeravati na druge stvari, ali istina kao takva ne može iščeznuti. Ideologijama su dani odbrojani. Ispočetka one se čine moćnima i neodoljivima, ali nakon nekon vremena istroše se i izgube svoju snagu jer u njima nema potpune istine. U njima se nalaze tragovi istine, no u konačnici i oni iščeznu. S druge strane, Evanđelje je istina i stoga se ono nikada ne može istrošiti. U svakom razdoblju povijesti ono otkriva nove dimenzije, ono izranja u svoj svojoj svježini kojom odgovara potrebama srca i uma ljudskog bića, koje se kreće u toj istini i u njoj otkriva sebe. Stoga sam uvjeren da kršćanstvu predstoji novo proljeće.

Treći razlog je iskustveni razlog koji se očituje u činjenici da je taj osjećaj nemira danas prisutan među mladima. Mladi mogu mnogo toga vidjeti, nude im se razne ideologije i konzumerizam, ali svjesni su ispraznosti i nedostatnosti svih tih stvari. Čovjek je stvoren za beskonačno, stoga ga ne zadovoljava ovo ograničeno. Upravo među mladim naraštajima svjedočimo buđenju tog nemira, a oni iznova kreću na putovanje na kojem otkrivaju ljepotu kršćanstva, ali ne onog osakaćenog i razvodnjenog, nego kršćanstva u svoj njegovoj radikalnosti i dubini. Stoga vjerujem da nam antropologija kakvu ovdje zapažamo pokazuje da će doći do novog buđenja kršćanstva. Činjenicama nam se potvrđuje izraz da je to duboki temelj. To je kršćanstvo; ono je istinito, a istina uvijek ima budućnost.

P. – Vaša Svetosti, u više navrata ste isticali da je Europa svojom kulturom utjecala, i još uvijek utječe, na svekoliki ljudski rod te da stoga snosi određenu odgovornost ne samo za svoju nego i za budućnost cijelog čovječanstva. Vidite li u budućnosti mogućnost određivanja obrisa vidljivog svjedočanstva katoličkih, pravoslavnih i protestantskih vjernika u Europi od Atlantika do Urala koji, živeći evanđeoske vrijednosti u koje vjeruju, pridonose izgradnji Europe koja je vjerna Kristu, koja je gostoljubiva i koja ujedinjuje, ne samo čuvajući svoju kulturnu i duhovnu baštinu, nego i tražeći nove načine suočavanja s velikim izazovima koji su obilježje ovog doba višekulturalnosti i postmoderne?

Sveti Otac – Ovdje je riječ o važnom pitanju. Očito je da Europa danas u svijetu ima velik gospodarski, kulturni i intelektualni značaj, a posljedično s time i veliku odgovornost. Međutim, kao što ste rekli, Europa još uvijek treba pronaći svoj pravi identitet  kako bi mogla govoriti i djelovati u skladu sa svojom odgovornošću. Mislim da se danas problem ne sastoji u nacionalnim razlikama, koje su, hvala Bogu, samo razlike, a ne podjele. U svojim kulturnim, ljudskim i naravnim različitostima narodi predstavljaju bogatstvo koje zajednički čini veliku simfoniju kultura. U osnovi, oni su zajednička kutura. Vjerujem da problem Europe u pronalaženju svog vlastitog identiteta proizlazi iz činjenice da Europa danas ima dvije duše: jedna je apstraktni razum koji se protivi povijesti i teži tome da ovlada svime budući da sebe vidi nad svakom kulturom; ona je poput razuma koji je konačno otkrio samog sebe i stoga se nastoji osloboditi od svih tradicija i kulturnih vrijednosti u ime apstraktne racionalnosti. Prvi pravorijek suda u Strasburgu o nošenju privjeska s križem pravi je primjer takvog apstraktnog razuma koji teži k emancipaciji od svake tradicije, pa čak i od same povijesti. Međutim, ne možemo tako živjeti, štoviše i sam “čisti razum“ uvjetovan je određenim povijesnim kontekstom te može egzistirati samo u tom kontekstu. Drugu, pak, dušu Europe možemo nazvati kršćanskom. To je duša otvorena razumu. Duša koja je sama omogućila odvažnost i kritičku slobodu razuma, ali koja ostaje vjerna korijenima iz kojih je Europa izniknula, korijenima iz kojih su proistekle osnovne vrijednosti i velike ustanove zasnovane na kršćanskoj vjeri. Kao što ste i sami primijetili, ova duša treba pronaći zajednički izričaj u ekumenskom dijalogu između Katoličke, Pravoslavne i Protestantske crkve. Potom se treba susresti s apstraktnim razumom, odnosno, prihvatiti i zadržati slobodu razuma da kritizira sve što može učiniti i što je učinio. No ta se sloboda treba prakticirati i ostarivati na temeljima i u kontekstu velikih vrijednosti koje nam je dalo kršćanstvo. Samo sljubljujući sve ove elemente Europa može imati važnost u međukulturnom dijalogu čovječanstva današnjice i sutrašnjice. Jedino razum s povijesnim i moralnim identitetom može s drugima govoriti i tražiti “međukulturalnost“ u kojoj je svatko dobrodošao i u kojoj može pronaći osnovno jedinstvo u vrijednostima koje otvaraju put ka budućnosti, ka novom humanizmu. To mora biti naš cilj. Za nas takav humanizam neposredno proizlazi iz ideje o čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju.

Izvor: Laudato/Vatican.va