Ispovijed je najbolji lijek za našu dušu

Ispovijed je najbolji lijek za našu dušu

Ljudski grijesi izvor su religiozne i moralne bolesti, a grijeh se kao i svaka druga bolest mora liječiti. 

ispovijed.jpg
Autor
misija.slobodnadalmacija.hr/Laudato/A.L.
Fotograf
http://www.kkg-darmstadt.de
Objavljeno:
 
15.11.2020 10:34

 

Sakrament Pokore (Pomirenja) službeni je crkveni način za borbu protiv svakog oblika grijeha ili zla koji u potpunosti želi zarobiti i otrovati ljudsko srce. Bog se ne ljuti i ne osvećuje, jer ne želi smrt grješnika, nego ga čeka da se otvori Njegovu oproštenju kako bi u srcu grješnika ponovo zavladao Božji mir. Pokora je nadnaravna kršćanska krjepost. Neznanje i strah udaljavaju čovjeka od sakramenta Pokore i Pomirenja. Duh nepraštanja velika je zapreka za čovjekovo istinsko pomirenje s Bogom i ljudima.

Ljudski grijesi izvor su religiozne i moralne bolesti. Čovjek postane neposlušan Bogu, i time počini zlo koje se zove grijeh. Čovjek griješi ne samo onda kad čini zlo nego i onda kad propusti učiniti neko dobro djelo milosrđa. Kao član Crkve čovjek svojim grijehom narušava i njezin ugled u svijetu. Grijeh je ponajprije nevjernost i neposlušnost Gospodinu, odnosno veliko zlo ili zarazni virus koji nanosi veliku i neprocjenjivu štetu vjerniku. Opterećen grijehom, čovjek postaje sve nečovječnijim, u njemu nestaje ljudske dobrote, plemenitosti, topline i ljubavi.

Grijeh kao bolest mora se liječiti. Bolest grijeha udaljava čovjeka od Boga i Crkve te ga čini nesretnim i izgubljenim za vječnost. Sakrament Pokore (Pomirenja) pomaže čovjeku grješniku da ozdravi od te opake bolesti koja je pogibeljna i opasna za dušu. Bog pun ljubavi, milosrđa i praštanja ne ostavlja čovjeka samog, već mu daje lijek za dušu. Njegova je ljubav trajna za čovjeka, bez obzira na to što ljudi u životu činili protiv Boga.

Krist Gospodin svojom je smrću na drvu Križa uništio našu smrt, a svojim uskrsnućem darovao nam je vječni život. Pokora pomaže i potiče na iskrenu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Potiče nas da radosno prihvaćamo zadovoljštinu bilo za svoje ili tuđe grijehe, te na taj način osmišljava našu plodonosnu patnju u Kristu Gospodinu.

Velika opasnost prijeti od ljudske preuzetnosti, zbog koje su mnogi vjernici podlegli duhovnoj napasti, ne shvaćajući ozbiljnost grijeha i njegove posljedice, zato često znaju 'opravdati' svoj nepromišljeni grijeh. Ljudska znatiželja prema konzumiranju grijeha jedna je od najvećih zamki kojima se koristi Sotona kako bi čovjeka uvalila u jaram grijeha i smrti. Riječ je o duhovnoj sljepoći i gluhoći duše i srca kod neodgovornih i nesavjesnih kršćana vjernika. Čovjek vjernik mora biti duboko svjestan svoje grješne naravi, jer ionako nitko nije bez grijeha.

Nažalost, mnogi kršćani vjernici nedovoljno shvaćaju vrijednost sakramenta Pokore (Pomirenja). Riječ je o službenom crkvenom načinu borbe protiv svakog oblika grijeha i zla u svijetu koji želi zatrovati ljudsko srce i pomračiti čovjekov um, te izbrisati Boga iz njegova srca i uma, odnosno života. Bez redovitog i ustaljenog svakodnevnog molitvenog života, čitanjem i meditiranjem Svetog pisma i raznovrsnog duhovnog štiva, nije moguće ostati duhovno budan. Posebno se treba moliti Duhu Svetom, koji nas ispunja Božjom ljubavlju i dobrotom, i pomaže nam da temeljito preispitamo ljudsku i kršćansku savjest.

Duh Sveti potiče nas na duboko i iskreno kajanje u srcu zbog počinjenog grijeha. Nadalje, potiče nas da u srcu zamolimo oproštenje od svih onih koje smo svojim grijehom povrijedili kako bismo se ponovno pomirili s njima, kako bismo bili spremni i odlučni nadoknaditi im nanesenu nepravdu. Bit sakramenta Pokore (Pomirenja) nije u tome što ćemo izmoliti zadanu pokoru nego u nadoknadi štete što smo uzrokovali svojim grijehom, jer grijeh, koliko on bio osoban, ipak je društven i socijalan, s obzirom na posljedice koje proizlaze iz grijeha.

Napominjem da je prije konkretne ispovijedi bitno temeljito i stručno preispitati svoju ljudsku i kršćansku savjest, odnosno u dubini srca preispitati svoj odnos prema Bogu, svome bližnjemu i prema sebi samome. Ispovijed mora biti dobra i iskrena, odnosno ne smijemo ništa namjerno pred svećenikom zatajiti zbog neopravdanog straha ili stida. Nažalost, mnogi se kršćani vjernici godinama tako ispovijedaju i zbog toga njihove ispovijedi postaju svetogrdne, kao i pričesti.

Najbolji je lijek protiv bilo kakvog grijeha koji ljudsku dušu truje i usmrćuje poput zaraznog virusa što češća i dobra iskrena ispovijed. Svetci su nam najbolji primjer kao se moramo odnositi prema sakramentu Pokore (Pomirenja). Mnogi su se od njih u tjednu redovito po dva ili tri puta ispovijedali i duhovno rasli i sazrijevali putem svetosti.

Svećenik Luigi Chiavarino u svoj knjizi: 'Dijalozi i primjeri – Ispovijedajte se dobro' prema pripovijedanju afričkih misionara spominje neku životinju koja je nalik našoj mački i zato ju zovu divlja mačka. Poznato nam je da u tim krajevima mnogobrojne zmije vrebaju baš tu divlju mačku. Zbog toga je ona u stalnom ratu sa zmijama i gotovo uvijek je pobjednik, jer poznaje neku ljekovitu travu koja ima djelotvornu i ljekovitu moć. Kad ju koja od tih zmija ugrize, odmah pobjegne od njih i otrči do te ljekovite trave po kojoj se valja i jede ju. To se zna ponoviti nekoliko puta dok ne uspije otkinuti glavu neprijateljskoj zmiji.

Kršćani vjernici su u neprestanoj borbi s paklenom sotonskom zmijom, koja nas s raznim smrtonosnim virusnim grijesima napada i truje našu dušu. Sakrament Pokore (Pomirenja), odnosno dobra i redovita sveta ispovijed najbolji je lijek za našu dušu.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: