Je li Isus imao braće i sestara?

Je li Isus imao braće i sestara?

Pitanje je li Isus imao braće i sestara pobuđeno je i otkrićem jednoga aramejskog natpisa, na grobnici iz prvoga stoljeća. Na njoj piše: »Jakov, sin Josipov, brat Isusov.«

Scene_from_passion_of_the_christ.jpg
Autor
Glas Koncila/Laudato/I.J.S
Fotograf
www.jesus-story.net
Objavljeno:
 
29.01.2015 10:42
Prema prijevodu Novoga zavjeta, u retku 25 piše: »I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.« U prijevodu dr. Ljudevita Rupčića redak 25 glasi: »I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.«

Pitanje je li, dakle, Isus imao braće i sestara pobuđeno je i nedavnim otkrićem jednoga aramejskog natpisa, na jednoj grobnici iz prvoga stoljeća. Na njoj piše: »Jakov, sin Josipov, brat Isusov.« Tako je ponovno pokrenuta i svojevrsna rasprava o pitanju »Isusove braće i sestara«.

O tom je otkriću svoje komentare napisalo i svoje stručno mišljenje dalo više katoličkih teologa bibličara, i na njihova se razmišljanja o njemu i mi oslanjamo, ne izdvajajući nijednoga od njih. Valja izreći i činjenicu da je sam pronalazač toga otkrića bio vrlo oprezan u tumačenju, pa je napisao: »Imajući na umu broj stanovnika Jeruzalema (možda 80.000) i uobičajena tadašnja imena, moglo je biti najmanje 20 Jakova čiji je otac nosio ime Josip i čiji je brat bio Isus.« Dobro je, stoga, ponekad pokušati stvar istražiti i dublje, ne zadržavajući se samo na novinskim izvješćima, koja možda uvijek ne uspijevaju prenijeti cjelokupnu sliku o važnosti nekoga događaja, ili pak govore o nečemu drugom.

Nećemo, jednako tako, ući u teološku raspravu o djevičanstvu Majke Božje, već ćemo se osvrnuti na povijesno-književne podatke koji su nam dostupni. Isus dolazi u Nazaret. Subota je i ide u sinagogu, gdje je održao govor koji je sve zadivio. Odmah se javljaju pitanja i reakcije tipične za jedno malo mjesto: »Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?« (Mk 6, 2-3). Još od početaka kršćanstva javljalo se i ponavljalo pitanje o identitetu te »braće i sestara«, od kojih se - tako se čini - Isus (da tako kažemo) distancirao. Naime, jednoga dana mu kažu: »Slušaj! Eno ti vani majke i braće, traže te.« A Isus: »Tko je moja majka i moja braća?« Nakon što se osvrnuo na mnoštvo koje ga je okruživalo, pojašnjava: »Evo moje majke i moje braće. Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka« (Mk, 3, 31-35).

I židovski povjesničar Josip Flavije iz prvoga stoljeća govori o Jakovu koji je odgovoran za Crkvu u Jeruzalemu i navodi da je »brat Isusa zvanoga Krist«. Prva i drevna »identifikacija« te »braće« javlja se u jednom apokrifnom spisu (što znači da nije prihvaćen u kanonske tekstove Svetoga pisma!), takozvanom Jakovljevu protoevanđelju, koje je napisano u drugome stoljeću. U tome apokrifnom tekstu Josip sam kaže, u trenutku vjenčanja s Marijom: »Imam djece i starac sam, dok je ona djevojka!« (9, 2). »Braća« Isusova ovdje bi, dakle, bila polubraća, rođena iz prvoga braka Josipova.

Jednako tako u drugome se stoljeću u djelu jednoga kršćanskog autora (»Sjećanja«) govori o »rođacima« ili »rodbini« Isusovoj, koje su procesuirali Rimljani pod Domicijanom, dakle krajem prvoga stoljeća.

Tu je tezu prihvatio prevoditelj Biblije na latinski, sv. Jeronim, koji je u »braći« i »sestrama« Isusovima vidio zapravo bratiće i sestrične, znači pripadnike šire Marijine rodbine. Tu je svoju tezu sv. Jeronim branio polemizirajući s jednim svojim suvremenikom u četvrtom stoljeću, nekim Elvdijem, koji je tvrdio da riječ o djeci koju bi, navodno, Marija i Josip bili imali poslije Isusa. Tu tezu zastupaju i neki suvremeni bibličari, upućujući na Evanđelje po Luki koji u jednom trenutku kaže: »...i rodi sina svoga, prvorođenca«, Isusa (2, 7). Ipak, ovdje valja primijetiti da »prvorođenac« po sebi ima pravnu vrijednost te ističe biblijska prava, to jest taj pojam zapravo ističe prava povezana s prvorođenstvom.

Zanimljivo je isto tako navesti, kao svojevrsni kuriozitet, da jedan aramejski dokument - kako spominje talijanski bibličar Gianfranco Ravasi ne navodeći izričito njegovo točno ime - iz prvoga stoljeća govori o jednoj majci (i njoj je bilo ime Marija) koja je umrla »rađajući svoga sina prvorođenca«. Da se pojam »prvorođenac« tumačio u suvremenom smislu, očito je da bi ga ovdje bilo suvišno spomenuti jer je više nego jasno da žena koja je umrla pri porodu nije mogla imati druge djece.

Moderna povijesno-kritička metoda upozorila je i na neke druge činjenice. Egzegetičari te metode navode da na aramejskom ili hebrejskom jeziku riječ »brat« ('aha' i 'ah) može značiti bilo brat, bilo bratić, bilo nećak, pa čak i saveznik.

U Knjizi Postanka Abraham svojega nećaka Lota naziva »bratom« (usp. 11, 12: »Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku«, te 13, 8: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - ta mi smo braća!).

Osim toga, izraz »braća Gospodinova« u Novome zavjetu označava skupinu kršćana židovskoga podrijetla koji su bili vezani na nazaretsku skupinu Kristovih sljedbenika. Oni su predstavljali jednu vrstu samostojne zajednice, koja je posjedovala određeni autoritet, te je čak mogla predložiti vlastitoga kandidata kao prvoga »biskupa« Jeruzalema - Jakova. (Usp. Dj 15, 13 i 21, 18: »Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuću, gdje se sastadoše sve starješine.«)

U odlomku Markova evanđelja Isus je čini se umanjio njihove povlastice, te ih sveo na općenitiji ali znakovitiji horizont vjernosti volji Gospodnjoj. Osim toga, nikada se ta »braća« i »sestre«, ni na jednome mjestu u Bibliji, ne nazivaju - kao Isus - »Marijinom djecom«.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: