Marija i Elizabeta - uzori kršćanskim ženama i majkama

Nakon što je anđelu Gabrijelu izrekla svoj ˝evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi˝, Marija žurno ide u Gorje da bude pri ruci svojoj rođakinji Elizabeti kada dođu dani poroda.

Upada u uoči Marijina spremnost poći i služiti Elizabetu, iako joj anđeo to nije rekao, nego samo najavio kako i njezina rođakinja očekuje dijete. I ništa više. Ali, ljubav je dosjetljiva. Kad je izrekla Bogu ˝svoj da˝, ona se pokazala spremnom služiti. Marija nije ništa znala o onomu što se događa u Zaharijinoj kući prije razgovora s anđelom. Elizabeta, naime, nije o tomu trubila po selu. Povukla se u tišinu i razmišljala. Kad, eto joj u pohode rodice koju pozdravlja riječima da je ˝blagoslovljena među ženama˝, i ona i ˝plod njezine utrobe˝. I pita se ˝otkuda joj ta milost da joj dolazi majka Gospodinova˝?! Marija je blagoslovljena jer je „povjerovala da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina“. Vrhunac njezine veličine je u nepokolebivoj vjeri u Božju Providnost i ljubav.

Žena i majka veliki je prirodni misterij

U simbolike punom susretu dviju velikih žena i majki, Marije i Elizabete, nalazimo razloge razmišljati o ulozi žene i majke u Crkvi i u društvu. One su divni likovi iz povijesti spasenja koji govore o dostojanstvu žene i majke. A u kontekstu priprave za treći susret hrvatskih obitelji, u Solinu 2018., dobro je razmišljati o temi očinstva i materinstva. Majka je ljudima kroz povijest uvijek bila velika, i nju se štovalo i voljelo. Kada nas drugi zaborave, pa upadnemo u osamu, tugu i napuštenost, sigurni smo da nas majka ne će napustiti. Ona je ljudima svetinja. Nju se spominje i zove kad nam je potrebna pomoć, suosjećanje i ljubav. U trenutcima boli i u časovima umiranja čuju se prirodni uzdasi, ˝majko moja!˝

Majka je veliki prirodni misterij. Ljudi su sretni dok imaju majku. Ona je izvor života koja hrani, štiti i brani mlado biće kad je nemoćno i potrebno zaštite. Lijepo je vidjeti majku s djetetom u naručju kako žari altruizmom, nesebičnošću i požrtvovnošću. Stoga, reći za nekoga da je ˝dobar kao majka˝ zapravo je najljepši kompli¬ment nečijoj plemenitosti i čovjekoljublju. Jer od ljubavi i dobrote, koja je u majci pri¬rodno utjelovljena, ljudi žive. Po maminoj žrtvi svi smo dobili život i grijali se na majčinoj ljubavi. Takvo materinstvo ćudoredno, duhovno i veliko, čisto i savjesno uvijek pobuđuje poštovanje. I predstavlja se kao ljudski i moralni ideal. Danas to valja u svakoj prilici isticati jer proživljavamo veliku krizu dostojanstva žene i strašnu krizu materinstva.

Budućnost je u rukama čestitih žena i majki

Nije, naime, svaka majka velika. Ima ih koje ne vole svoje mate¬rinstvo, pa nerado i preko volje postaju majke. A ima i onih koje ne vole svoj porod, jer u djeci ne vide Božji dar i Božji blagoslov, nego ekonomski problem i teret. Što reći o onima koje traže uništenje života u ime ˝ženskih prava˝?! Pa to je perverzija najljepšega, najhumanijega i najsvetijega što je Bog stvorio pod majčinim srcem. Društvu su, stoga, danas potrebne krjeposne i duhovne žene i majke koje imaju veliko ljudsko i humano srce, te snažnu i stabilnu vjeru. Potrebne su izgrađene i moralne osobe koje razlikuju dobro od zla, koje poštuju život kao Božji dar i drže do moralnih propisa i zakona upisanih u ljudsku savjest. Za njih je obitelj božanska institucija, te povlašteno mjesto osobnoga rasta i odgoja budućih članova društva, Crkve i naroda. Zato je bolja i sretnija budućnost pojedinaca i društva u rukama dobrih i krjeposnih žena i majki.

Ako je to tako pitamo se kako pomoći suvremenim ženama i majkama da budu dostojne svoga poziva?! Kako pomoći suvremenim djevojkama da postanu dobre i odgovorne žene i majke?! Kako u svijetu izvrnutih vrjednota, loših primjera i ponuda pomoći ženama i majkama da ostanu na visini svoga poziva i zadatka?! Nema gotova recepta koji bismo mogli naučiti i u životu provoditi, osim one Isusove tople preporuke ˝rasti u milosti i krjeposti pred Bogom i pred ljudima˝. Moglo bi se ipak kratko i jezgrovito kršćanskim rječnikom reći kako ˝nema pravoga i prosvijetljenoga materinstva bez Boga, bez vjere, bez molitve i pobožnosti, bez milosnoga i sakramentalnoga života˝. Uzorne majke, koje su potrebne društvu i Crkvi, -nadahnjuju se Gospinim primjerom, kleče pred njom – najvećom i najsvetijom ženom i Majkom – i mole njezinu pomoć i blagoslov. Sve one traže i nalaze snagu za ljubav i žrtvu pred oltarom i na pričesnoj klupi; uz vječno svjetlo Isusove dobrote i ljubavi. Kršćanske majke, zapalite to svjetlo dobrote u svom srcu! Budite svjesne svoga dostojanstva i ostanite ono što vam je u naravi upisano!

Zahvalni Mariji poštujmo Božje zapovijedi

Hvala Bogu za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, svjetlilo i očitovalo se u divnim likovima tolikih žena i majki kroz našu trinaeststoljetnu povijest. Na današnju svetkovinu molit ćemo za naše obitelji, očeve i majke, neka budu dostojni svoga roditeljskoga poziva. Molit ćemo posebice za djevojke i žene kako bi znale zavjetovati Gospi svoju čednost, svoju djecu, obitelj i muževe. U molitve ćemo uključiti članove naših župa i biskupija kako bi svi bili ispunjeni strahopoštovanjem pred Bogom, životom i bračnom vjernošću. Čuli smo u evanđelju izvješće o ˝znamenju velikom na nebu, o ženi zaogrnutoj suncem˝. Molit ćemo neka to Sunce po Mariji zasine ponovno svojim svjetlom na Starom kontinentu, u našoj zemlji i u narodu kako bi bilo što manje tame, zabluda i poganskih načela koji nas sve više zapljuskuju. Ne samo u školama i odgoju, već i u kulturi, politici i društvenom životu. A to se posebice osjeća u zadnja dva desetljeća izglasavanjem zakona i konvencija po kojima se promovira rodna ideologija. Od Pekinške konferencije (1995.) do Istambulske konvencije (2011.). U njima se uz časnu borbu sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i u obiteljima sve više nameću zavodljivom, ali i agresivnom metodom pojmovi rodne ideologije. Promicatelji takvih zakona ne obaziru se na ˝prirodni red stvari, upisan u ljudsku narav˝. Otklonili su, naime, u ime sekularnosti prisutnost Boga iz Ustava Europske unije, pa ih ne zanima „nadnaravni red“ ispisanih zapovijedi i odredaba u knjigama Božjega zakona.

Stoga se obraćamo Mariji, ˝ženi zaogrnutoj suncem˝, koja je već za života skupa sa svojim Sinom osjetila borbu dobra i zla, svjetla i tame. Molimo je neka podupre našu nadu, molitvu i borbu za istinu o čovjeku koju nam je Isus objavio. S njom koja je ˝početak boljega svijeta˝ (Trški Vrh) želimo graditi novo društvo u kojem će se poštivati ljudska i božanska prava. Jer, želimo živjeti kao oni koji Boga poznaju, poštuju i priznaju; koji život poštuju! I od srca zahvaliti za naše obiteljsko stablo ˝koga bure ne iščupaše i požari ne izgoriše˝.

Zahvalimo ˝stablu koga bure ne iščupaše˝

Prije tri godine u Gradskoj loži u Zadru bila je Meštrovića izložba pod naslovom: „Zahvalimo njoj“. A pred ložom je stajala skulptura ˝Povijest Hrvata˝ (iz 1932.). To je ˝lik žene u narodnoj nošnji koja sjedi i u krilu drži kamenu ploču s natpisom na glagoljici ˝Povijest Hrvata˝. Koji su poznavali njegovu majku Martu vele kako je Ivan uklesao u kip njezina portretna obilježja. A u prigodi posvete Memorijalne crkve kralja Zvonimira, Naše Gospe u Biskupiji kod Knina (1938.), njoj je posvetio ˝Poslanicu˝ s pet poticajnih glagola: ˝Zazovimo, zahvalimo, pomolimo se, ne očajavajmo i ne posumnjajmo˝. Nošen, naime, nadahnućem kako je ˝naša zemlja sačuvala uspomene, a naša Gospa lozu našu˝, on je pjesničkim stilom pozvao sve neka ˝zahvale Njoj˝ – zemlji hrvatskoj i Gospi našoj:

•    Njoj - nepresušnu vrelu, čiji tijek sve suše i potresi ne prekinuše;
•    Njoj - stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše i svi požari ne izgoriše;
•    Njoj - čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše;
•    Njoj - njedru i utrobi komu Gospodin klicu našeg života povjeri;
•    Njoj - iz čijega krila sunce ugledasmo i Gospodina osjetismo neka je za sve vjekove hvala i ljubav naša;
•    Njoj - koju Tvorac za pomagačicu odabra, neka je skromna kućica, koju joj podigosmo da i dalje bdije nad svetištem otaca naših u slavu Gospodinovu, a za mir i spas roda našega!

Hvala Ti, Ivane naš domaći Michelangelo, za tvoje vjerom prožeto, narodno i umjetnički ispisano i isklesano djelo. Hvala ti i za ovaj hvalospjev ˝Ženi zaogrnutoj suncem˝, a uz nju svim ženama i majkama diljem Lijepe naše čija jaka stabla i ˝žile ne uginuše, niti sokovi ne presahnuše˝.

Svjesni nezamjenjive uloge Majke Božje, na nebo uznesene, kao i svih onih vrijednih žena i majki iz roda našega koje usprkos silnih bura i brojnih požara sačuvaše korijene naše, valja nam se vratiti tim korijenima i oživjeti zavjete iz nedavne prošlosti; iz devetnice ˝Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata˝ koji učinismo u Ninu 1989. Tada smo, naime, odlučili ˝slaviti svete sakramente i životom potvrđivati svoj krsni savez s Bogom, pa tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi˝. Konačno valja nam ponovno useliti liturgiju i molitvu u naše domove. Molitva je, naime, znak našega narodnoga i kršćanskoga identiteta koji prepoznajemo u Ninskom geslu: ˝Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi˝!

Molimo Gospu, na nebo uznesenu, neka pomogne nama i našim obiteljima ostvariti te visoke i časne ciljeve i ideale. Tako neka bude. Amen.