"Mlado vino pije se na svetoga Martina!"

Taj vojnički časnik, egzorcist, redovnik i na kraju biskup u Toursu, u današnjoj Francuskoj, rodio se u 4. stoljeću. Umjetnici ga prikazuju kako mačem siječe svoj vojnički plašt da polovicom zaogrne siromaha koji se smrznuo na putu. Bio je vrstan duhovni pastir i veliki širitelj kršćanstva.

Za Crkvu je pridobio mnoga galska plemena i pomirio brojne arijevske heretike. Kao biskup najveću je brigu posvetio selu i seljacima. Suosjećao je s patnjama siromašnih i bijednih kmetova za koje nije imao tko brinuti.

Otvorio je i jednu vrstu centra za odgoj budućih svećenika, što se smatra prvim sjemeništem u Galiji, pa i u Europi. Još za života smatrali su ga najvećim francuskim biskupom.

Umro je 8. studenog 397. kada je bio u posjetu jednom selu. Njegov pogreb tri dana kasnije, pretvorio se u veličanstvenu svečanost. U povorci je stupalo mnoštvo ljudi, među kojima nebrojeni seljaci i siromasi te oko dvije tisuće redovnika i redovnica.

Njegov blagdan zato se i slavi 11. studenog. No, ništa od biografije svetoga Martina nema neke prevelike veze s Martinjem, pučkim veseljem kada se pije i krsti mlado vino. Dogodilo se da taj blagdan pada baš u dane kušanja mladog vina pa su ga vinari već u davnini izabrali za zaštitnika. Martinje je na Zapadu i u Hrvatskoj ostalo prigoda za sajamski dan, potpisivanje ugovora i druge važne poslove uz nezaobilaznu okrepu novom vinskom kapljicom!