Njegujte tišinu u svom domu, a evo i zašto

Zvuk mobitela, radija, televizije, glazbe, djece koja viču... Mi jednostavno živimo okruženi stalnom bukom. No, kad ova buka poremeti naš svakodnevni život do te mjere da nas sprečava da komuniciramo jedni s drugima, a prije svega s Bogom, moramo zastati i stvoriti mjesto za tišinu u srcu naših obitelji, piše Aleteia.

 

Obiteljska atmosfera mora poticati tišinu. Način na koji govorimo, način na koji se obraćamo drugima započinje načinom na koji se obraćamo svojoj djeci. Vikanje i vrištanje ne promiču tišinu, a 'dizanje živaca' samo vodi do većeg vikanja. Ako počnemo vikati da bismo svojoj djeci rekli da prestanu vikati, vjerovatno neće doći do željenog rezultata.

Djeca nas oponašaju. Jedan je učitelj objasnio da će, kad pokušava uspostaviti tišinu u učionici, govoriti vrlo mekim glasom. Učenisi su tako bili prisiljeni šutjeti i biti istinski pažljivi kako bi ga čuli. To je sigurno lakše reći nego učiniti, jer zahtijeva snažnu dozu strpljenja.

 

Mnoga su djeca navikla živjeti s neprestanom pozadinskom bukom: televizija je uvijek uključena ili su im slušalice uvijek u ušima. To očigledno nije dobro s bilo koje točke gledišta, a posebno ne kada se radi o razvoju molitvenog života.

 

Prvo, buka je napad na tijelo. Dijete dobiva naviku da slušajući ne čuje bezbroj poruka (rijetko konstruktivnih i ne uvijek dobroćudnih) koje zatrpavaju mozak i uznemiruju um. Dijete je, poput odraslih, potrebno tišine, pa čak i samoće, kako bi se sabrao i napravio mjesta za razgovor s Bogom.

 

Tišina ima svrhu i u glazbi tako da omogućavaju notama veći odijek. Na isti način u našim su životima trenuci tišine oni koji daju težinu našim riječima i djelima. Tada postaje moguće biti pažljiv na božansku Prisutnost, čak i usred buke i užurbanosti. Ili kako je napisao Augustin Guillerand: 'Što se više tvojih djela rađa u tišini, oni postaju živahniji i životniji.'
 

Tišina koju dijete treba odnosi se i na njegov privatni život. Dijete ima pravo da vam ne kaže sve. Naravno, tata ima pravo znati što govori mama, ali ne nužno i njegov veliki brat ili baka. Tajna je tajna, povjerenje zaslužuje poštovanje, čak i kad dolazi od djeteta. Na tom tajnom mjestu, 'dobro zatvorenom vrtu' dijete doživljava prisnost s Bogom.