O svecu cijelog svijeta - 1. dio

O svecu cijelog svijeta - 1. dio

Sveti Antun Padovanski jedan je od najštovanih i najomiljenijih svetaca u hrvatskom narodu.

sveti-antun_01.jpg
Autor
fra Mate Bašić/Laudato/M.P.
Fotograf
franjevci-split.hr
Objavljeno:
 
21.04.2015 13:33

SVETI ANTUN PADOVANSKI - Arca Testamenti;[1] Malleus Hereticorum[2] Doctor Evangelicus
 
Sveti Antun Padovanski rođen je u Lisabonu 1195. godine, a umro je u Vercelli (Arcelli), 13. lipnja 1231. godine. Na krštenju je primio ime Ferdinand.

Kasniji pisci petnaestog stoljeća ustvrdili su da mu je otac Martin Bouillon, potomak slavnog Godfreya de Bouillona koji je bio jedan od zapovjednika u Prvom križarskom ratu, a njegova majka, Theresa Tavejra bila je potomak Froila I., četvrtog kralja kraljevine Asturije u Španjolskoj. Nažalost, njegovo pravo rodoslovlje nije poznato, a sve što znamo o njegovim roditeljima je to da su bili plemeniti, moćni i bogobojazni ljudi te su u vrijeme Ferdinandovog rođenja bili još mladi, a živjeli su u blizini katedrale u Lisabonu.[3]

Nakon obrazovanja u katedralnoj školi, Ferdinand se u dobi od petnaest godina, 1210. godine, pridružio kanonicima Reda svetog Augustina, u samostanu Sv. Vincent, izvan gradskih zidina. Dvije godine kasnije, kako bi izbjegao često ometanje od strane rodbine i prijatelja, koji su često dolazili Ferdinandu u posjet, on se, uz dopuštenje njegovih poglavara, preselio u samostan Santa Croce u Coimbriji, dakle, 1212, gdje se onda zadržao punih osam godina te je svoje vrijeme posebno koristio za studij, molitvu i razmatranje. Obdaren izvrsnim razumijevanjem sadržaja i čudesnom memorijom on je ubrzo stekao zavidno znanje iz Svetog pisma i spisa svetih otaca.[4]

Godine Gospodnje 1220, nakon što je u crkvi Santa Croce ugledao tijela prvih franjevačkih mučenika koji su pretrpjeli mučeničku smrt u Maroku, Ferdinand je 16. siječnja iste godine potaknut željom za mučeništvom odlučio postati manji brat, koji bi tako mogao propovijedati Saracenima i istovremeno trpjeti za Boga. Tako je Ferdinand napustio kanonike svetoga Augustina kako bi stupio u Red manje braće uzevši novo ime Antun.[5]

Kratko vrijeme nakon njegova stupanja u Franjevački red, Antun je započeo svoje putovanje u Maroko, ali, budući da je bio pogođen nizom teških bolesti, Antun je bio prisiljen isploviti natrag za Portugal, u proljeće 1221. godine.[6]

Dok je Antun živio u Montepaolu, jednoga dana, određeni je broj franjevaca i dominikanaca bilo zajedno poslano u mjesto Forli na ređenje. Antun je tu bio prisutan kao pratitelj provincijalnog ministra. Kada je započela misa ređenja, utvrđeno je da nitko nije imenovan propovjednikom toga slavlja. Ceremonijar se tada okrenuo prvo braći dominikancima i zamolio ih da se jedan od njih obrati vjernicima s nekoliko riječi, ali su oni to odbili, rekavši da se nisu pripremili. Tada je provincijal u nuždi izabrao Antuna za kojeg su do tada mislili da je u stanju jedino čitati i koristiti se misalom i časoslovom te mu naredio da govori sve ono što mu Duh stavi u usta. Antun je pod poslušnošću najprije govorio polagano, tiho i veoma bojažljivo, ali je vrlo brzo taj bojažljiv govor bio transformiran u siguran govor, gdje je potaknut Duhom Božjim, žarko počeo objašnjavati najskrivenije tajne Svetoga pisma, obogaćen erudicijom i uzvišenim naukom, zbog čega su svi prisutni ostali u čuđenju. Tada je započela Antunova javna karijera.[7]

(Nastavit će se...)


[1] Usp. Fran BINIČKI, Franjevački naučitelji, u: Nova revija, 256.

[2] St. Anthony of Padua, u: http://www.newadvent.org/cathen/01556a.htm  (2. XII. 2013.)

[3] Usp. Isto.

[4] Usp. Isto.

[5] Usp. Isto.

[6] Usp. Isto.

[7] Usp. Isto.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: