Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski

Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski

Spominjemo se sv. Bazilija Velikog i na sv. Grgura Nazijanskog. Kao što su za života bili nerazdruživi prijatelji, tako ih Crkva slavi i nerazdruživim spomendanom.

bazilije-i-grgur.JPG
Autor
fra Mate Bašić/Vesna Jurić Rukavina/Laudato/M.P.
Fotograf
istockphoto.com
Objavljeno:
 
02.01.2019 08:30

Kao i Bazilije, i Grgur Nazijanski bio je duh kojeg je resio sveti žar i svjetlo Božje nauke. Vrsno su tumačili i osvjetljavali tajnu Presvetoga Trojstva i na prikladan način i vrlo razumljivim jezikom predstavljali biblijske i apostolske vjerske sadržaje. 

Sveti Bazilije Veliki,  rodio se kao sin uglednoga retora oko 330. u Cezareji (Kapadocija).

Otac je i utemeljitelj kršćanskog redovništva na istoku. U njegovo pravilo o redovničkom životu ugledali su se kasnije svi veliki utemeljitelji redova. On je bio duboka redovnička duša i zato su mu pisana djela puna onoga što može unapređivati redovnički život.

Dubokom mistikom odiše njegovo djelo O Duhu Svetom, nestvorenoj Božjoj ljubavi, koja izlazi od Oca i Sina. U njemu opisuje utjecaj Duha Svetoga u duši krštenika koji se krštenjem rađa na novi - božanski život. Dobro je znao da bez molitve i raznih pobožnih vježbi ne može biti redovničkog života. Za njega su samostani i njihove crkve „kuće molitve“, a „molitva je prošnja za dobro koju dobri upravljaju Bogu“. U svojim Asketskim govorima daje duhovne savjete kojima se još i danas može hraniti vjernička duša. Evo jednog savjeta: „Kad već završi dan i svaki kako tjelesni tako duševni posao, pravo je da si svatko prije počinka u svome srcu ispita savjest.“

Umro je 14. lipnja 379. prirodnom smrću.

Sveti Grgur zvan i Bogoslov, crkveni naučitelj, rodio se oko 329. u Arijanzu, selu nedaleko Nazijanza (jugozapadna Kapadocija), kao sin tamošnjeg biskupa.

Nakon završenih nauka Grgur je najprije poučavao u govorništvu u svome rodnom gradu i ubrzo stekao velik ugled. Kraće vrijeme napustio je poučavanje i otišao u samoću. U vrijeme  teoloških borbi Grgur je morao preuzeti odgovornost za glavnu biskupiju kršćanskog istoka, za Carigrad. Ondje je neustrašivo branio pravovjerje protiv arijanskog i makedonijevskog krivovjerja. Prvo je nijekalo božanstvo Sina, a drugo Duha Svetoga. 

Za vrijeme Grgurova biskupovanja u Carigradu, kako bi izbjegao veliku svađu i razdor, odrekao se biskupske stolice u Carigradu i preuzeo malu biskupiju u Nazianzu. Tamo je napisao mnogo dragocjenih spisa, u kojima se ocrtava prava osoba svećenika, život monaha, ljubav prema siromasima, kontemplaciji, kreposti stidljivosti i djevičanstvu. 

Pisao je pjesme i epigrame, a očuvano je oko 400 njegovih pjesama i zbirka od 243 pisma, malih stilističkih remek-djela. Utemeljitelj bizantske lirike, posebno je uspješan kao autor autobiografskih pjesama („O svome životu“) i lirskih himni. Znatno je utjecao i na teološko-filozofsku misao na Zapadu. 

Pod kraj života povukao se u mir. Umro je 9. svibnja 389. ili 25. siječnja 390. godine.

Ova dvojica velikana i svetaca, svakome od nas mogu biti ne samo primjer istine, nauka, pobožnosti i svetosti, već također i primjer prijateljstva.

Mogu nam biti primjer za našu svakodnevicu i za naše odnose, naša prijateljevanja. Njih dvojica kao braća u Kristu, jednostavno žude jedan za drugim. Oni su kao jedna duša u dva tijela i jedan drugoga nose, jačaju, ispravljaju, opominju i na taj način Kristovim duhom vole. Njih dvojica i nama mogu u naše vrijeme mnogo toga pokazati jer kod njih radost i nada, žalost i tjeskoba jednog, postaje radost i nada, žalost i tjeskoba drugog, kako nas to uči i Drugi vatikanski sabor. Stoga ne čudi da se Bazilije i Grgur natječu u dobru, ali ne u dobru koje bi bilo okrenuto na sebe, već u dobru koje je uvijek usmjereno na drugoga.

Dakle, prijateljstvo kakvo nam ih pokazuju ova dvojica otaca, uči nas da se i mi natječemo u dobru, ali u dobru koje želi biti dobro za drugoga i u kojemu ispunjen život jest samo onaj život koji ispunjava život drugoga.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: