Sveta Martina Rimska

Sveta Martina Rimska

Djevica i mučenica.

sv-martina-rimska.jpg
Autor
sveci.net/Laudato/K.P.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
30.01.2021 10:28

Martina je živjela i umrla u 3. stoljeću u Rimu. Sigurnih povijesnih podataka iz njezina života nemamo. Legenda je upamtila da je Martina umrla mučenički svjedočeći za vjeru. Martina je navodno bila kći jednog rimskoga konzula. Neka legenda drži da je njezin otac tri puta obnašao službu rimskog prefekta. Jedna druga legenda drži da je njezina mati bila đakonisa. Đakonise su u ranokršćanskim zajednicama bile djevojke ili žene posvećene dobrotvornom radu. Njegovale su bolesnike, ali su i pripremale žensku čeljad u vrijeme katekumenata.

U 4. stoljeću još su postojale zajednice đakonisa, kojima su crkveni sabori određivali pravila. U VI. stoljeću služba đakonisa dokinuta je zbog zloporaba. U Evangeličkoj Crkvi postoje i danas đakonise, koje su prošle posebnu naobrazbu za karitativni rad i vjeronauk. Od XIX. stoljeća evangeličke đakonise udružene su u zajednice koje djeluju u 200 kuća, a imaju oko 60 000 članica. Nakon smrti svojih roditelja Martina je rasprodala svoju baštinu i sve je podijelila siromašnima, a onda je i sama stupila u redove đakonisa. Govori se da je bila iznimno lijepa djevojka. Kad je car Aleksandar Sever zaprosio njezinu ruku, odbila ga je iz ljubavi prema Isusu.                                

Svjedočko mučeništvo
Razljućeni car odlučio je kazniti djevojku. Dao ju je zatvoriti. A onda je trebala biti podvrgnuta okrutnim mukama. Mukama bi mogla izbjeći ako se odrekne Krista i žrtvuje poganskim bogovima. Trebala je žrtvovati u hramu poganskoga boga Apolona. To je onda odbila. Pred kipom idola Martina se prekrižila i tako ispovjedila svoju vjeru. Kip idola u taj se čas raspao, a hram se urušio. Zato je Martina podvrgnuta cijelom nizu najrazličitijih muka. Uz nebesku pomoć ona je preživjela sva mučenja. Bičevali su ju, kidali su ju željeznim kukama, da bi ju na koncu bacili pred zvijeri u amfiteatru. I u amfiteatru se dogodilo čudo. Lav koji ju je ima rastrgati legao je pred njezine noge. Martinini mučitelji onda su ju bacili na lomaču, potpalili vatru, ali se u taj čas diglo neviđeno nevrijeme s velikim pljuskom koji je ugasio vatru. Na koncu joj je krvnik odrubio glavu. Jedna treća legenda zna da je Martina bila odvedena u hram božice Dijane i da je tamo trebala prinijeti žrtvu. Na njezinu molitvu udario je grom u Dijanin hram tako snažno da se hram raspao. Neki povjesničari smatraju da Martinino mučeništvo nije moglo biti za vrijeme Aleksanda Severa, jer toga je cara povijest zapamtila kao cara koji je bilo sklon kršćanima.

Da je Martina povijesna osoba svjedoči njezino štovanje već u 7. stoljeću. Tada je u Rimu u njezinu čast podignuta crkva. Radi se o crkvi svetoga Luke i svete Martine. U vrijeme pape Urbana VIII. 1634. godine pronađeni sunnjezini posmrtni ostatci u jednom glinenom sarkofagu, te je tada ponovno podignuta i u njezinu čast posvećena crkva, koja danas nosi naslov 'SS. Luca e Martina'. Papa Urban VIII. bio je veliki štovatelj svete Martine. Njezinu je uspomenu počastio tako što je u njezinu čast spjevao dva himna.

Martinu slikari i kipari prikazuju s palmom i otvorenom knjigom. Prikazuju ju i s mučilima kojima je bila mučena ili je prikazuju u trenutku kad joj odrubljuju glavu. Vidjet ćemo njezin lik i s lavom pred nogama. Martina je jedna od zaštitnica grada Rima, ali je i zaštitnica majki koje doje dijete.

U njemačkim zemljama seljaci i vinogradari vjeruju da će im dobro roditi pšenica i vinogradi ako na spomendan svete Martine sija sunce. I blago sunce 30. siječnja obećava dobru žetvu.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: