Svete Perpetua i Felicita

Mučeništvo za Krista Gospodina podnijele su u velikom amfiteatru sjevernoafričkog grada Kartage (današnji Tunis), zajedno s još trojicom katekumena i vjeroučiteljem Saturusom.

Dogodilo se to za vladavine rimskog cara Septimija Severa, koji se svojim progonima osobito okomio na katekumene, pripravnike za krštenje i novokrštenike. O njihovoj smrti izvještaj je napisao slavni kršćanski pisac Tertulijan. Perpetua, rođena 181., bila je žena plemenita roda, ljepotica, majka novorođenčeta, kći poganina i kršćanke, sestra dvojice kršćana. Okrutni mučitelji nimalo se nisu obazirali na njezino majčinstvo ni na potrebe novorođenog djeteta. Njezin otac pokušao ju je nagovoriti da se odrekne Krista, ali Perpetua je to odbila.

Felicita je bila njezina vjerna služavka i prijateljica, bivša robinja, također obraćenica, koja je, iako trudna, svoju gospodaricu pratila i u smrt. Perpetua je ostavila dijete, muža, roditelje, braću i vjernost Kristu pretpostavila svemu, kao i Felicita, koja je neposredno prije smaknuća rodila djevojčicu. Bile su najprije bačene pred divlja goveda, a zatim su im odrubljene glave. Hrabro su izdržale okrutno mučeništvo, koje se dogodilo na današnji dan 7. ožujka 203. Imena dviju svetih afričkih mučenica ušla su i u Rimski kanon, prvu euharistijsku molitvu, i spominjala su se stoljećima. Njihova smrt snažan je primjer sestrinske ljubavi u Kristu, kojem su ostale vjerne sve do smrti. Uzbudljiva i potresna povijest njihova mučeništva nadahnula je mnoge umjetnike. Zaštitnice su Katalonije, mučenika, majki, trudnica, stočara, mesara i stoke, a posvećene su im mnoge župe i crkve diljem svijeta.