Sveti Antun Maria Gianelli

Izuzetan propovjednik koji je postao svećenikom već u 23. godini života.
Autor: sveci.net/Laudato/M.S. Photo: youtube.com četvrtak, 07. lipnja 2018. u 08:54

Na sam Uskrs 12. travnja 1789. ugledao je u Cereti, u pokrajini Liguriji, svjetlo svijeta Antun Marija Gianelli, budući biskup i svetac.
 
Već od malena pokazivao je znakove duhovnoga zvanja. Pobožna i plemenita gospođa Nicoletta Rebizzo povela ga je stoga u Genovu i predvela kardinalu Spinu, moleći ga da maloga primi u sjemenište. Ona ga je na njegovu putu do oltara i dalje pomagala. U 19. godini života Gianelli je stupio u bogoslovno sjemenište te provodio uzoran klerički život.
 
Pokazivao je naročit smisao te izrazitu sposobnost za propovijedanje. Stoga mu je bilo dopušteno da propovijeda čim je primio red podđakonata. Sveti Antun je u cvijetu mladosti, u dobi od samo 23 godine, 23. svibnja 1812. primio svećeničko ređenje. Kako je izgarao za svoj poziv, poče odmah s velikom revnošću obavljati razne svećeničke službe. Marno je poučavao vjernike u kršćanskome nauku svjestan da je vjersko neznanje velik neprijatelj rasta u vjeri. Za svoje se kateheze marljivo i savjesno pripremao, a pripravu je popratio žarkim molitvama.
 
U kolegiju piarista obavljao je službu profesora književnosti, no nije bio samo profesor već i odgojitelj. Zalagao se za preventivnu odgojnu metodu. Mladima, prakticiranjem sakramentalnoga života, valja nekako pomoći da ne upadnu u razne mane. Bolje je zlo spriječiti, negoli ga kasnije liječiti. Kasnije u bogoslovnom sjemeništu Gianelli postade profesorom govorništva. Kako je sam bio vrstan govornik, nije mu bilo teško predavati i drugima vještinu i tajne govorništva. O tome je napisao i malu raspravu koja govori o njegovoj veoma živahnoj ćudi.
 
Kroz deset godina bio je profesor govorništva, no time nije bila iscrpljena sva njegova djelatnost. Uz to se bavio i karitativnim radom, osobito u oskudnim i gladnim godinama 1816–1817. Grad Genova poznavao ga je kao vrsna propovjednika u svim važnim zgodama i na velike svetkovine. Kroz dvanaest godina obavljao je veoma plodnu pastoralnu službu u Chiavariju.
 
Sveti Antun Gianelli se u pastoralnom radu služio posve modernim metodama. Tako je sastavio župnu kartoteku, koja mu je bila kao neki barometar za poznavanje stanja u njegovoj župi. Godine 1829. osnovao je žensku redovničku družbu Marijinih kćeri, koja se imala baviti odgojem ženske mladeži i karitativnim radom po bolnicama i gostinjcima. Njegove su redovnice postale slavne kad su za vrijeme pošasti kolere herojskom hrabrošću i ustrajnošću dvorile bolesnike uz rizik i opasnost vlastitoga života. Nalazeći se u Chiavariju u najvećem radu zateče ga imenovanje za biskupa u Bobbiju. On se tome opirao iznoseći razloge protiv toga imenovanja, no kad je Papa zatražio da posluša, poslušao je. Jedan je njegov učenik kod biskupskog posvećenja novoga biskupa izjavio: ''Danas sam prisustvovao biskupskom posvećenju jednoga sveca.''
 
Postavši biskup, Gianelli je pučkim misijama i duhovnim vježbama nastojao obnoviti svoju biskupiju. Zjenica oka bilo mu je i sjemenište, jer je znao da procvata vjerskoga života nema bez dostatnog broja dobroga klera. Održao je i jednu biskupijsku sinodu.
 
Umro je 7. lipnja 1846., još relativno mlad. Papa Pio XI. proglasio ga je godine 1925. blaženim, a papa Pio XII. godine 1951. svetim. Njegove duhovne kćeri djeluju danas po cijeloj Latinskoj Americi.
 
Sveti Antun Marija Gianelli ostvario je u svome životu lik revnog pastira duša.


Da biste komentirali, prijavite se.