Sveti Antun Pustinjak ili sv. Antun Opat, svetac u istočnoj i zapadnoj Crkvi

Sveti Antun Pustinjak ili sv. Antun Opat, svetac u istočnoj i zapadnoj Crkvi

Sv. Antun Pustinjak život je posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Slava sv. Antuna Pustinjaka u tome je što je pošao najljepšim putem, a to je put kojim se Krist slijedi izbliza u evanđeoskim savjetima i siromaštvu, čistoći i poslušnosti.

Untitled-1.jpg
Autor
Vesna Jurić Rukavina/Laudato/D.T.
Objavljeno:
 
17.01.2023 09:49

"Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist stjecati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru?" (sv. Antun Pustinjak)

Svoj je život posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Slava je sv. Antuna Pustinjaka u tome što je pošao najljepšim putem, a to je put kojim se Krist slijedi izbliza u evanđeoskim savjetima i siromaštvu, čistoći i poslušnosti.
t
Križ u obliku „T“ (tau) koji se često susreće u kršćanskoj ikonografiji i umjetnosti potječe upravo od ovoga svetca. Prikazuju ga kao bradatog starca sa štapom čija je ručka u obliku slova „T“ (tau). „Tau“ se javlja u plavom i bijelom i na ramenu njegova ogrtača. Zbog toga je taj križ poznat i kao „egipatski križ“, a aleksandrijski su ga kršćani prihvatili kao svoj znak i simbol besmrtnosti.

Čitava Crkva mu svake godine slavi spomendan, a i u puku je jedan od najomiljenijih svetaca. Svoju popularnost dijelom zahvaljuje svom životopiscu, svetom Atanaziju, ali o njemu su pisali i najveći sveti oci: Jeronim i Augustin.

Rođen je u bogatoj obitelji, u Herakleopolisu u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio 18 godina, roditelji su mu umrli, i trebao je kao najstariji preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučio je napustiti svjetovno učvršćen riječima Svetog pisma: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu." (Mt 19,21).

Antun je sve razdijelio siromasima, a sestru je na odgoj povjerio u djevojački dom, a on se posvetio asketskom životu.

Sljedećih petnaestak godina proveo je proučavajući učenja raznih pustinjaka i asketa koji su bili posvuda raspršeni.  Živio je u blizini svog rodnog grada i bavio se fizičkim poslovima kako bi zaradio samo za osnovne životne potrebe, a sav višak davao je sirotinji. 

Često je molio jer je naučio da nasamo valja moliti bez prestanka, a kod čitanja Svetog pisma bio je tako pozoran da mu ništa od napisanog ne bi izmaklo. Svi žitelji sela i čestiti ljudi voljeli su ga, bilo kao sina bilo kao brata.

Jedna predaja govori kako je odlučio prebivati u napuštenoj grobnici u kojoj su ga snašle strahovite kušnje i koje su ga fizički iscrpile. Prijatelj koji je brinuo o njemu, kad ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti, odnio ga je u crkvu. Usred noći Antun se osvijestio, a jedino je njegov vjerni prijatelj ostao budan uz njega. Antun ga je molio da ga odnese natrag i zaključa još jednom u grobnicu i tako vrati kušnjama.

Pred Antunovim očima pojavljivali su se lavovi, bikovi, zmije, škorpioni i silovito ga napadali. Antun je ostao miran, na njihovo navaljivanje samo bi im dobacio: "Kad biste bili jaki, bio bi dovoljan samo jedan od vas". Uskoro nakon toga, grobnica koja se iz temelja potresla, ponovno je utihnula.

Demoni i zvijeri zbunjeni su se povukli i nestali, bol u tijelu je prestala, otvorio se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo. Svjestan da ima viđenje, Antun je osjetio svoje mirno disanje i upitao: "Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire". Kristov glas mu odgovori: "Bio sam ovdje, Antune, ali čekao sam i promatrao tvoju borbu. Sada, budući da si ustrajao i nisi podlegao, bit ću zauvijek tvoj pomoćnik".

Osjetivši da mu se bliži smrt, sv. Antun Pustinjak naredio je svojim učenicima, da kad se to dogodi, njegove zemaljske ostatke polože u neobilježen grob.

Njegovi učenici bili su mladi ljudi koji su za njim pošli u pustinju jer su htjeli da im on postane učiteljem duhovnog života. Antun je tako, i ne htijući, postao predvodnikom redovništva.

Prikaz njegova života, opisan u djelu "Život svetog Ante Pustinjaka" svetog Atanazija, koji opisuje osobnost čovjeka koji odricanjem od svjetovnog raste u svetosti i kao takav se pretvara u kršćanski uzor. Mnoge se njegove riječi mogu pronaći i u zbirci "Život i izreke pustinjskih otaca".

Posljednje godine života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijeva krivog učenja. Umro je 356. godine sa 105 godina.

U našoj zemlji jedna od najstarijih crkava posvećenih ovom svetcu je u Barbanu, u Istri. Sagrađena je krajem 14. stoljeća u romaničkom stilu. Nadsvođena je šiljastim svodom i krov joj je od kamena. Oslikao ju je freskama majstor iz 15. stoljeća, a freske prikazuju Majku Božju s Djetićem, sv. Uršulu, Barbaru, Jelenu, sv. Blaža, Jakova, Dionizija. Na bočnim zidovima i na svodu nižu se u dva pojasa prizori iz života sv. Antuna Pustinjaka, smrt, pokop, nalaz groba, prijenos u Carigrad te prizor čudesnog ozdravljenja po njegovu zagovoru. Po zidovima crkve sv. Antuna ugrebano je mnogo grafita, hodočasničkih zapisa, pa i glagoljicom (najstariji zapis je iz 1420. godine).

Spomenimo kako se u Zagrebačkoj nadbiskupiji, u mjestu Slavetiću nedaleko od Jastrebarskog, nalazi župa sv. Antuna Pustinjaka stara 352 godine. Crkva sv. Antuna Pustinjaka građena je oko 1600. godine na posjedu i pod patronatom grofovske obitelji Oršić, kao filijalna kapela župe u Petrovini. Na molbu baruna Baltazara Oršića 12. rujna 1661. godine, filijalnu je crkvu uzdigao na razinu župne zagrebački biskup Petar Petretić.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: