Usredotočenost je ključ duhovnog života

Dugo sam vremena vjerovala, čak se i ponosila idejom da pozorno slušam što mi drugi govore. Nedavno sam shvatila da ipak ne posvećujem toliko pažnje slušanju drugih. Pričala sam o nečem osobnom s prijateljicom, o nečem o čemu inače ne bih razgovarala s drugima, kada me ona prekinula i počela pričati o drugoj osobi. Osjećala sam se povrijeđeno, ali u trenutku kada sam se počela ljutiti u svojoj sam odsutnoj prijateljici prepoznala i sebe. Prijateljičina nemogućnost da se usredotoči na ono što sam joj govorila pomogla mi je da shvatim da se često ni ja ne mogu usredotočiti na druge. To mi je pomoglo da shvatim vezu između moje podijeljene pozornosti i moje nesposobnosti da volim druge i Boga.

Nedavno sam pročitala esej francuske filozofkinje Simone Weil u kojem naglašava da se molitva sastoji od pozornosti. Ta rečenica me šokirala. Ako je molitva zaista povezana s našom sposobnošću da se usredotočimo onda su posljedice neizmjerne i potresne, posebice u današnjem svijetu mulitaskinga, ubrzanosti i digitalne kulture. Ako ne naučimo obraćati pozornost naši životi postaju razlomljeni i otuđeni, a manjak usredotočenosti u svakodnevnom životu može dovesti do manje plodonosne molitve i dugoročno nas spriječiti u vođenju mislilačkog života u sjedinjenosti s Bogom.

Ova spoznaja omogućila mi je da shvatim da je apsolutno svaka aktivnost kojoj se posvetim vježba za stavljanje Boga u centar svog života. Ako se naučim usredotočiti kada radim, čistim, komuniciram, koristim tehnologiju, onda će i moja sposobnost usredotočenosti na Boga rasti.

Usredotoči se.
Ostani usredotočen na mene.

Isus je iznova ponavljao ove rečenice. Jednom sam zapisala što sam osjetila da mi je Isus poručio tijekom molitve:

- Previše ste zapetljani u vremenu i prostoru. To vas ne priprema za raj. Zabrinutost oko rasporeda, planova, sve je beskorisno. U raju ne postoji raspored. Usredotoči se na mene, nauči živjeti tako da pažnju u potpunosti posvećuješ meni. -
 
Nakon što sam čula ove riječi osjetila sam novu motivaciju da zatražim Božju milost da me odriješi od grijeha u mome životu, svega što me spriječava u posvećivanju Bogu.

Mislim da sam iskusila nešto s čime se gotovo svi mogu poistovjetiti posebice u današnjem užurbanom svijetu. Većina nas je svjesna da smo se nesposobni usredotočiti na ono što je važno. Prihvaćamo osrednjost, površnost i duhovnu smrt. Smišljamo izgovore i govorimo si kako nismo dovoljno disciplinirani, da ne možemo živjeti bez određenih stvari ili da se uvjeravamo da se samo pokušavamo opustiti. Odgađamo postajanje boljim kršćanima i približavanje Isusu.

Isus nas uvijek očekuje, strpljivo čeka da odbacimo prolaznost ovozemaljskog života i posvetimo se Njemu. Sve što tražimo izvan Isusa zapravo možemo pronaći jedino u Njemu.

Sreću, radost, mir, sve to pronalazimo u Bogu.

Ali i dalje ne vjerujemo.

I sve dok ne vjerujemo nismo ni usredotočeni.