Veliki petak – spomen muke i smrti Gospodina Isusa Krista
Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je ogoljen kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt.
Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke i smrti. Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest.
Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Na Veliki petak vjernici poste i obdržavaju nemrs (ne jedu meso).
Današnji obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.
Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem Križa okupljenoj zajednici: ''Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!'' Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.
Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka: ''Usta moja, opjevajte'', koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.
Zadnji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti.
Obredi završavaju otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život. Kroz šutnju Gospodin često najglasnije progovara, stoga smo pozvani da u skrušenosti i tišini svoga srca prepoznamo Isusov vapaj spasenja kojim nas poziva u život vječni.
