Zašto svećenici ubacuju komadić hostije u kalež?

Vjerojatno ste primijetili da tijekom mise svećenik nakon posvete i lomljenja hostije ubaci malen komadić u kalež s posvećenim vinom. To je tihi ritual, onaj koji se lako propusti jer se tako brzo događa. Iako je riječ o vrlo kratkoj radnji, simbolika iza nje je duboka, piše Aleteia.

Prema Nikolausu Gihru u knjizi 'Sveta žrtva mise', radnja stavljanja komadića hostije u kalež ima korijene u ranoj Crkvi te je običaj koji označava jedinstvo s papom i mjesnim biskupom.

Sudjelovanje u istoj svetoj žrtvi smatrano je znakom i zalogom crkvenog zajedništva. Uzajamno da bi to dokazali, pape i biskupi poslali bi drugim biskupima ili svećenicima dijelove posvećenih hostija koje bi potom ubacili u kalež i konzumirali. Ovaj je običaj postojao u Rimu do otprilike devetog stoljeća. Bio je to vidljiv i konkretan podsjetnik da su bili sjedinjeni s papom i biskupima svaki put kad su slavili misu.

Nadalje, neki povijesničari tvrde da je postojao i drugi običaj. Kako je posvećeni kruh bio mnogo veći, jedan od dijelova kruha bio je podijeljen u nekoliko manjih komadića te različito korišten. Bio je podijeljen nazočnima, poslan onima koji su bili odsutni ili bi se stavili u kalež na sljedećem euharistijskom slavlju. Prethodno posvećen kruh bio bi sačuvan i 'sjedinjen' s Predragocjenom Krvlju kako bi na jedan način predstavljao neprekidno nasljeđivanje Žrtve, kao i jedinstvo posljednje s sadašnjim slavljem. Zbog toga povjesničari vjeruju da su prije u kaležu bila dva komadića posvećene hostije; jedna od pape ili biskupa, a druga s prethodnog slavlja.

Simbolika ovog čina također ukazuje na jedinstvo Isusova tijela i krvi u posvećenoj hostiji, jer posvećeni kruh i posvećeno vino sadrže cjelokupnu Isusovu prisutnost, tijelo, krv, dušu i božanstvo.

Svakako, ova gesta podsjetnik je na to da je svako djelovanje svećenika na misi ukorijenjeno u dvije tisuće godina dugoj tradiciji, vrlo je promišljeno, što bi nas trebalo naučiti dubokim duhovnim istinama.