Živjeti zajedništvo u ljubavi

Ljubav moga Spasitelja u prošlom je tjednu došla do vrhunca. Na Veliki četvrtak ustanovio je gozbu ljubavi - euharistiju - u kojoj je obećao uvijek biti prisutan. Na Veliki petak prošao je za otkupljenje mojih grijeha kalvariju osuda, bičevanja, nošenja križa i padova, te u konačnici raspeća i smrti. Veliku subotu proveo je moj Gospodin u grobu kako bi posvetio to mjesto u koje ću i ja jednom doći. I tada, dogodio se događaj koji je darovao smisao mojem postojanju: uskrsnuće. Od toga dana više ne živim da bih umro, već živim kako bih postigao vječni život. To je ljubav u koju vjerujem! Ljubav savršenu, čistu, nepokolebljivu.

Ove nedjelje slušam o jednom srcu i jednoj duši prvih vjernika. Vjera se isprepliće s ljubavlju. Onaj tko vjeruje u Boga, taj i ljubi. Kako i ne bi ljubio onaj tko je pravi vjernik, onaj tko neprestano ima pred očima Početnika i Dovršitelja vjere koji je sam iskazao najveću ljubav, onu malo prije opisanu. Na takvu ljubav može se odgovoriti samo ljubavlju, bezuvjetnom, prema svakome jednakom. Ako je Isus ljubio i svoje krvnike tako da ih nije osuđivao, već ih obasipao svojim milosrđem, tko sam ja da samo i pogledom ili mišlju osuđujem onoga tko je mene, malenog čovjeka nečime povrijedio, zapostavio, ponizio, razljutio? A kamoli riječima ili djelima. 

Ljubiti svojeg bližnjega i ono dobro u njemu čvrst je temelj svake zajednice i zajedništva. Prvi su to pokazali apostoli, a potvrdio sam Isus.

Osam dana nakon uskrsnuća on dolazi u zajednicu apostola, bez obzira što Toma nije tamo. Ne dolazi k Tomi samome, već u zajednicu. A Toma, isključen (svojevoljno) iz zajednice, više nema vjere. Ništa više ne vrijedi što je vidio tolika čudesa Isusova, toliko toga doživio u njegovoj neposrednoj blizini kakvu su samo odabrana dvanaestorica uživali. On sada ne vjeruje. Upravo je to prvi znak kojim rezultira bilo kakvo svojevoljno isključenje vjernika iz zajednice Crkve. Neminovno će doći do pomanjkanja vjere takvog pojedinca.

Stoga ću uprti svoj pogled u Ljubav na križu i probuditi svoju ljubav prema bližnjemu! Samo tako će moja vjera ojačati, a zajedništvo će se Crkve učvrstiti. Neka moja Crkva bude poput prve zajednice vjernika, u svemu složna, jednaka i čvrsto ukorijenjena u Kristu - počevši od mene!

Uskrsli Kriste, zahvaljujem ti što si po svojoj smrti i uskrsnuću moj postao Spasitelj i Otkupitelj. Hvala ti što si mi podario vjeru koja me vodi kroz poteškoće života. Moja je želja živjeti u Tvojoj Ljubavi prema bratu čovjeku. Znam da je to prvi korak kojim ću pokazati autentičnost svoje vjere. Nek mi tvoja Ljubav bude svagda pred očima kako bih mogao biti uvijek ponizan, pristupačan, iskren i spreman pomoći. Pomozi mi živjeti zajedništvo!

Amen.