O (ne)svetosti (Mt 17, 1-9)

Isusov neobičan izgled sigurno je iznenadio apostole. Lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše kao svjetlost.
Autor: o. Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: youtube.com/screenshot nedjelja, 12. ožujka 2017. u 08:59

Što su mogli tada osjećati? A što bismo mi osjetili da vidimo takav prizor? Teško nam je uopće tako nešto zamisliti. To nas prekoračuje. Nije dohvatljivo. Možda netko i pomisli grješan sam te tako nešto sigurno ne bih nikada mogao vidjeti.

U takvom trenutku svatko bi se kajao za svoje grijehe. Petar govori dobro nam je ovdje biti. Mnogi su već protumačili ovaj odlomak i svaka sljedeća interpretacija bit će ponavljanje prethodne. No, jedno je sigurno svatko mora sam proživjeti taj trenutak. Jer poziv na visoku goru upućen je i tebi. Da, na visoku goru ideš zajedno s Isusom. Gledat ćeš stvari koje nisi nikada vidio. Bit će onako kako treba biti.

Čim se spomenem svoje prošlosti osjećam se nesveto, kao razbijena posuda. To je osjećaj koji prati čovjeka i govori ne možeš biti svet jer nisi  savršen. Možda se i ti tako osjećaš jer ti nešto jednostavno ne ide u životu. Sve si pokušavao da krene na bolje, ali na žalost, ništa od toga. Svaki dan sve veći napor, ali ne ide. Sve je nekako razbijeno i uništeno. Često se osjećamo kao razbijena posuda, nekako nikako. Prema tome, biti s Isusom na visokoj gori nije za nas. Gledati njegovo obasjano lice i blistave haljine, jednostavno nam ne pripada. A kada još uzmemo u obzir životopis svetaca, vidimo da zapravo nemamo šanse biti sveti, odnosno biti s Isusom na visokoj gori.

Mislim da bismo ove korizme trebali promijeniti naše mišljenje.

Svi koji su se družili s Isusom nisu bili savršeni svetci sa svetih sličica. Petar, kad je već nešto progovorio, mogao se samo posramiti. Jednom prigodom se i u more bacio spoznavši da je pred Isusom gol. Priznaje Isusa Mesijom, a kasnije pred nepoznatom ženom zaniječe svoga Učitelja. Ivan i Jakov također su bili poput razbijene posude. Imali su problema sa živcima i gnjevom. Bili su temperamentni. Nisu se mogli svladati. Poželjeli su da gromovi spale negostoljubivo selo. Kada je došlo do ozbiljnog razgovora s Isusom, oni to nisu mogli učiniti sami nego su poslali svoju majku. I upravo njih, Isus vodi sa sobom na goru visoko gdje se preobražava.

Mojsije i Ilija također su bili poput razbijenih posuda. Mojsije je mucao i nije ni ušao u Obećanu zemlju. Ilija se mogao činiti snažnim. Bio je jak prorok u svojoj riječi, ali uplašio se kraljice Izabeele. I oni su došli Isusu.

I to još nije kraj! Za mnoge Isus kao čovjek nije uspio jer njegov kraj nalikuje na razbijenu posudu. On je sve ljubio, a zauzvrat dobio porugu i osudu. Svojim dolaskom nije dokinuo trpljenje, nepravdu i glad u svijetu. Njegovi su se učenici razbježali. Zatajili su ga.

 Ako se i ti tako osjećaš, onda dođi Isusu. Možda ti se čini da nisi savršen jer osjećaš nemoć i strah, i sve te muči i neda ti se više živjeti. Pogledaj Isusov križ. To je remek-djelo ljubavi. On je s tobom. On je sve to prošao prije tebe. Bio je premlaćen i izudaran, a na kraju je umro. Sveto pismo piše da su vojnici pristupili Isusu kako bi mu slomili kosti, ali to nisu učinili. Ono 'slomili' može se prevesti kao razbili. Nije, dakle, Isusov život nalik razbijenoj posudi. Poslije svega uskrsnuo je. Pobijedio smrt. Nastavlja živjeti. Po njemu zasja život i neraspadljivost (2Tim 1,8-10).

Tko zna, možda i tvoja ranjenost nije konačna razbijenost i potpuna smrt. Nakon Velikog petka stiže Uskrs. Isus je Bog svih koji se osjećaju nesveto i misle da mu ne pripadaju. Sve je to moguće po njegovoj ljubavi jer On na sebe potpuno preuzima čovjeka, poput oca koji uzima svoje dijete i nosi ga. Tada nesveto postaje otmjenost iz koje možeš gledati lice Boga u Isusu Kristu.

Kreni poput Abrahama i mnogih drugih koji su povjerovali. Njima su oprošteni mnogi grijesi jer su mnogo ljubili.

Sada si s Isusom na visokoj gori. Uživaj!


 

Da biste komentirali, prijavite se.